Mali pjesnici i likovnjaci u Zlataru

U Zlataru je 45. put zaredom 27. rujna održana literarna manifestacija Zbor malih pjesnika u sklopu 45. dana kajkavske riječi. Prije recitala svečano je otvorena izložba učeničkih likovnih radova Čovjek čovjeku, postavljena u predvorju OŠ Ante Kovačića. Pokrovitelj obiju priredba je od prvog dana Školska knjiga i uredništvo Modre laste.

Prosudbeni odbor u sastavu dr. Joža Skok, dr. Ivo Kalinski i Željka Horvat-Vukelja najboljim stihovima proglasio je pjesmu Po mutnoj Muri Lovre Posela, učenika OŠ Sveti Martin na Muri (voditeljica Anđelka Klemenčić). Najbolje stihove među učenicima razredne nastave napisao je Mauro Janušić, učenik OŠ „Petar Zrinski“, Šenkovec, Čakovec (voditeljica Jasminka Mesarić), a najboljom domoljubnom pjesmom proglašena je Zavičajna zemla Kristine Kranjčec, učenice OŠ Side Košutić, Radoboj (voditeljica Martina Martinjak).

Kao najuspješnija voditeljica nagrađena je učiteljica Ankica Dmejhal, OŠ Ivana Granđe, PŠ Adamovec. Najboljom školom proglašena je OŠ Petar Zrinski, Šenkovec, Čakovec. Za najbolju izvedbu pjesme nagrađena je Jana Šalec, učenica OŠ Oroslavje (voditeljica Ankica Šuk). Na pozornici Sokolane nastupio je i zbor OŠ Ante Kovačića, pod ravnanjem Josipe Hopek, a priredbu je i ove godine osmislila učiteljica Blanka Sviben. Prema starom običaju, zlatarski susret završio je velikim zajedničkim objedom učitelja, učenika i njihovih roditelja, izvođača, organizatora i gostiju.

PO MUTNOJ MURI

Prejk trstike lejčem

kauli Mure

skočem.

Zmaučim se.

Na melin splozim

škrijple mi pod

nogaj.

Počijnem se.

Čujem vodu

gledim vodu,

mogu bi se v Muru hititi.

Postihen i pomalen

zakopam se v mloj

i zaspijm.

Lovro Posel, 5. r.

OŠ Sveti Martin na Muri

OLOVKA

Ve v prvom razredu

olovka me ne posluša.

Jo joj velim levo piši,

ali ne, ona ide desno.

Najbole me rasrdi

dok mora crtati lopto,

a ona crta krompera.

I tak si mi nikak nebremo dospomenuti

kaj bi rada ona, a kaj jo!

Mauro Janušić, 1. r.

OŠ „Petar Zrinski“, Šenkovec

ZAVIČAJNA ZEMLA

Tam de se hjutre zbudiš,

tam de svoj posel zamudiš,

tam je tvoja zavičajna zemla.

Tam de ptiči popevaju,

tam de voćke dozrevaju,

tam je tvoja zavičajna zemla.

Tam de tvoje oči bleštiju,

tam de ljudi serca deliju,

tam je tvoja zavičajna zemla.

Tam de tvoje oči bežiju,

tam de tvoji ljudi veliju:

„To je naša, zavičajna, zemla!“

Kristina Kranjčec, 7. r.

OŠ Side Košutić, Radoboj