'Talent je riječ koja bi trebala biti potpuno zabranjena u školama'

Stavite se u položaj djeteta koje čuje kako se televizijski komentatori razbacuju riječju „talent“ tijekom izvještavanja s Olimpijskih igara u Riju.

Cijelo vrijeme čujemo kako je netko „talentirani atletičar“, kako je nečiji „talent“ rano otkriven ili kako neka zemlja ima grupu „talentiranih“ sportaša.

Pretpostavka koju možemo izvući iz svega toga jest da je talent nešto s čim se rađamo. Stvar je vrlo jednostavna: ili ste talentirani ili niste.

Naravno, svatko tko radi u svijetu edukacije zna da je to apsolutna glupost. Očito je da se ljudi rađaju s različitim fiziološkim prednostima, ali toliko toga se svodi na priliku, okolnosti i želju za napornim radom, nadilaženjem prepreka i poboljšanjem.

„VJEŽBAO SAM NON-STOP“

Bio sam profesionalan nogometaš.

Nisam rođen s prirodnom sposobnošću da udarim loptu, baš kao što nisam ni rođen sposoban za hodanje, vožnju biciklom ili pričanje. Postao sam profesionalac zato što je moj otac volio nogomet, a ja sam naslijedio njegovu ljubav prema tom sportu.

Vježbao sam non-stop prije škole, nakon škole i tijekom škole.

Riječ „talent“ je riječ koja se u nogometu stalno pojavljuje. „Prirodno talentirani“ dječaci s kojima sam igrao odustali su u svojoj sedamnaestoj godini zato što su mislili da ne trebaju raditi naporno i da će njihov prirodni talent biti dovoljan.

Ali, oni koji doista postanu veliki sportaši znaju što znači žrtva i često vježbaju puno napornije od ostalih.

„Talent“ je riječ koju bi trebalo potpuno zabraniti u školama. Kao učitelj u osnovnoj školi, vrlo sam svjestan utjecaja riječi na mlade umove koje poučavamo. Želim pomoći odgojiti djecu koja su otporna, ambiciozna i rade naporno da bi ostvarila svoje ciljeve. Ne želim da djeci manjka ambicija samo zato što nisu rođena „talentirana“.

Znam za školu gdje u imeniku žutom bojom označavaju svu djecu za koju smatraju da su „nadarena i talentirana“. Stoga svaki dan na svakom satu djeca u tom razredu vide sebe ili kao talentirane i predodređene za veliku budućnost bez napornog rada ili, još gore, kao slabije od ostalih, bez šanse za postizanjem onoga što će „nadarena i talentirana“ grupa učenika zasigurno postići.

PRIČE ZA INSPIRACIJU MLADIH LJUDI

Nedavno sam postao koordinator tjelesnog odgoja u svojoj školi. Upravo sad je vrijeme da se djecu angažira i uključi u aktivne i zdrave životne stilove. Mogla su vidjeti inspirativne scene svjetskih atletičara na Olimpijskim igrama u Riju, a ja se nadam da će također čuti i o napornom radu, otpornosti na nedaće i žrtvi potrebnoj da ti atletičari dođu do vrha.

Mnogo je priča s kojima se možemo poistovjetiti. Britanski boksač Lawrence Okolie bio je žrtva bullyinga zbog svoje težine u školi. Godine 2012., dok je radio u restoranu brze hrane, na TV-u je gledao kako Anthony Joshua osvaja olimpijsku zlatnu medalju. Okolie je dao otkaz i počeo vježbati želeći postati boksač. Samo četiri godine poslije našao se u Riju, gdje je predstavljao Veliku Britaniju.

Kao 14-godišnjak, britanski plivač Adam Peaty plivao je s desetogodišnjim djevojčicama u sporoj traci. Ali, uz veliku predanost i trud, u kombinaciji s odličnim treninzima, osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama.

To je tip priče kakvu bi osmogodišnje dijete trebalo čuti kad se osjeća obeshrabreno ili ima problema sa svladavanjem neke vježbe. Takvo dijete ne želi čuti da su Okolie i Peaty rođeni talentirani. Djeca žele znati da su i najbolji nekad imali poteškoća, baš poput njih.

 ...............................

NAPOMENA:

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: tes.com