Zašto je u doba tipkovnice rukopis još jako važan?

Osim emocionalne veze koju odrasli možda osjećaju prema načinu na koji su učili pisati, postoji sve više znanstvenih dokaza o tome što mozak uči oblikovanjem slova na stranici.

U članku objavljenom u The Journal of Learning Disabilities istraživači su proučili u kakvoj su vezi oralni i pisani jezik s pozornošću i onim što se zove vještinom „izvršnog funkcioniranja" (poput planiranja) osnovnoškolske djece, jednako s poremećajem u učenju i bez njega.

Virginia Berninger, profesorica edukacijske psihologije na University of Washington i vodeća autorica studije, kaže da dokazi iz te i drugih studija upućuju na to da „pisanje rukom – oblikovanje slova – angažira um, a to može pomoći djeci da obrate pozornost na pisani jezik.“

Prošle godine u članku objavljenom u The Journal of Early Childhood Literacy Laura Dineheart, profesorica edukacije ranog djetinjstva na Florida International Universityju, raspravljala je o nekoliko mogućih asocijacija između dobrog rukopisa i akademskog postignuća: djeca s dobrim rukopisom mogu postići bolje ocjene zato što je njihov rad ugodniji za čitanje učiteljima; djeca koja imaju poteškoća s pisanjem možda troše previše pozornosti na oblikovanje slova, nauštrb sadržaja.

Ali, možemo li doista stimulirati dječji mozak pomažući mu da oblikuju slova svojim rukama? Dr. Dineheart kaže da djeca koja imaju dobre rane motoričke vještine pisanja postižu bolje rezultate kasnije u školi.

„Mit da je rukopis samo motorička vještina jednostavno je pogrešan“, kaže dr. Berninger. „Mi koristimo motoričke dijelove svog mozga, motoričko planiranje, motoričku kontrolu, ali ključna je regija našeg mozga u kojoj se vizualno i jezik sjedinjuju, gdje se vizualna stimulacija zapravo pretvara u slova i pisane riječi.“ Morate vidjeti slova u svojoj glavi da biste ih stvorili na papiru, kaže Berninger. Pokazuje se da je aktivacija te regije mozga drugačija kod djece koja imaju poteškoća s rukopisom.

Funkcionalni sken mozga odrasle osobe pokazuje karakterističnu moždanu mapu koja se aktivira kada osoba čita, a to uključuje i područja povezana s motoričkim procesima. To znanstvenicima sugerira da je kognitivni proces čitanja možda povezan s motoričkim procesom oblikovanja slova.

Karin James, profesorica psiholoških i moždanih znanosti na Indiana Universityju, skenirala je mozgove djece koja još nisu znala pisati tiskanim slovima. „Njihovi mozgovi nisu razlikovali slova; oni su reagirali na slova na isti način kao i na trokut, rekla je.

Nakon što su djeca naučila pisati slova, obrasci aktivacije mozga u reakciji na slova pokazali su povećanu aktivaciju te mreže za čitanje, uključujući dijelove mozga koje odrasli koriste za procesuiranje pisanog jezika – iako su djeca još bila u vrlo ranom stadiju pisanja.

„Slova koja stvaraju su vrlo neuredna i variraju, a to je zapravo dobro za ono kako djeca uče stvari“, kaže dr. James. „Čini se da je to jedna od velikih koristi pisanja rukom.“

Stručnjaci za rukopis suočeni su s pitanjem prenosi li pisanje slova posebne vještine i koristi. Dr. Berninger je citirala studiju iz 2015. koja sugerira da, počevši od četvrtog razreda, pisanje donosi prednosti u sricanju i sastavljanju.

Djeci koja se tipično razvijaju pisanje slova, čini se, ne potiče istu aktivaciju mozga. Dok rastemo, naravno, većina nas prelazi na pisanje na tipkovnici. Ipak, istraživanja pokazuju da će, na primjer, studenti koji koriste tipkovnicu za pisanje bilježaka manje vjerojatno zapamtiti sadržaj nego ako ga pišu rukom“, kaže dr. Dineheart.

Korištenje tipkovnice, a pogotovo učenje pozicije slova bez gledanja tipki, moglo bi iskoristiti vlakna koja unakrsno komuniciraju u mozgu jer, za razliku od rukopisa, djeca koriste obje ruke za tipkanje.

„Predlažemo poučavanje djece da budu hibridni pisači“, kaže dr. Berninger. „Najprije rukopis za učenje čitanja – jer to utječe na bolje prepoznavanje slova – zatim pisanje tiskanih slova za sricanje i za sastavljanje, a onda, počevši u višim razredima osnovne škole, pisanje na tipkovnici.“

Kao pedijatar, mislim da bi ovo moglo biti još jedan slučaj u kojem bismo trebali biti oprezni zbog toga da privlačnost digitalnog svijeta ne oduzme važna iskustva koja mogu stvarno utjecati na dječje mozgove u razvoju. Svladavanje rukopisa, zbrkana slova i slično način su na koji prisvajamo pisani jezik.

„Moje istraživanje fokusira se na to kako učenje u interakciji sa svijetom uz upotrebu ruku doista puno utječe na našu kogniciju“, rekla je dr. James. „Pisanje rukom mijenja funkcije mozga i može promijeniti i razvoj mozga.“ [ IZ STRANIH MEDIJA | well.blogs.nytimes.com ]

http://well.blogs.nytimes.com/2016/06/20/why-handwriting-is-still-essential-in-the-keyboard-age/?_r=4