Umro vodeći hrvatski prozaist Slobodan NOVAK

Autor je kanonskih romana kao što su to "Mirisi, zlato i tamjan", "Izgubljeni zavičaj", "Izvanbrodski dnevnik", "Pristajanja". Hvaljena je i njegova zbirka novela "Tvrdi grad". Novak je pisao i kratke priče, pjesme, eseje, drame. Prva mu je knjiga, zbirka pjesama "Glasnice u oluji" objavljena 1950. godine.

............

Slobodan NOVAK

Rođen u Splitu, 3. studenog 1924. Vodeći hrvatski prozaist, pjesnik i dramatičar. 
Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu, nakon mature otišao je u partizane, a nakon svršetka rata završio je studij jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 
Radio je u mnogim redakcijama, bio dramaturg u Splitu i nakon toga živio u Zagrebu. Književni je rad otpočeo pjesmama (Glasnice u oluji), nakon toga je objavio autobiografski roman Izgubljeni zavičaj, zbirku novela Tvrdi grad te romane Mirisi, zlato i tamjan i Izvanbrodski dnevnik. Uspjele su mu i radio drame Strašno je znati, Majstore, kako vam je ime? i Zakrivljeni prostor, a pisao je također kritike i feljtone. 
Pripovjedni opus ujednačene je vrijednosti, a osobito se neke novele, kao Badessa madre Antonia, Južne misli i Treba umrijeti logično, drže vrhunskim ostvarenjima cjelokupne hrvatske novelistike. U njima su reduciranom fabulom, ironijom i crnim humo rom opisana traumatična iskustva i granične situacije straha, umiranja, tjeskobe i bolesti. 
Vrhunac je pak takva izraza roman Mirisi, zlato i tamjan, u kojemu je kritika prepoznala iskustva cijelog naraštaja s njegovim dilemama i procesima samospoznaje, kao i modernističku književnu tehniku analitičke introspekcije, autoironije i složene simbolike s mogućnostima različitih tumačenja. 
Kratki roman Izvanbrodski dnevnik, opisom putovanja glavnog lika ironiju čini vrhunskim načelom pripovjedačkog umijeća, razrađujući je u spletu simbolike, u širokom rasponu od kritike iluzije o blagostanju, pravdi i demokraciji, preko iluzija o osobnoj neupitnosti do iluzije o tradicionalnoj funkciji i strukturi pripovijedanja. [ Izvor: matica.hr ]