Utječu li društveni mediji negativno na moralnost naše djece?

Studije pokazuju da gotovo tri četvrtine djece od 12 do 15 godina u Velikoj Britaniji imaju profil na nekoj od društvenih mreža i provode u prosjeku 19 sati tjedno online.

Još više od količine vremena provedenog online zabrinjavaju podaci koji sugeriraju da korištenje društvenih medija može utjecati na osobnost i karakter korisnika.

Novija istraživanja pokazuju da postoji veza između korištenja društvenih medija i narcizma te da društveni mediji mogu štetno utjecati na odluke vezane uz društvenost te smanjiti razinu empatije.

S tim na umu, jedan od posljednjih istraživačkih projekata provedenih na Jubilee Centre for Character and Virtues bavi se utjecajem društvenih medija na karakter mladih i moralni razvoj, a cilj projekta je razumjeti koje mogu biti pozitivne koristi od društvenih medija.

Projekt još traje, a prva faza našeg istraživanja uključivala je „roditeljsku anketu“ od 1738 roditelja djece u dobi od 11 do 17 godina diljem Velike Britanije, kojima je postavljen niz pitanja o društvenim medijima i njihovim moralnim (ili nemoralnim) porukama.

• Naši podaci za sada ukazuju na to da su stavovi roditelja prema društvenim medijima uvelike negativni – više od polovice roditelja koje smo anketirali slaže se da društveni mediji „ometaju ili ugrožavaju“ karakter ili moralni razvoj mladih.
• Samo se 15 posto onih koji su sudjelovali u anketi složilo da društveni mediji mogu „pojačati ili podržati“ karakter ili moralni razvoj.

Postavili smo i pitanja roditeljima o njihovu korištenju društvenih medija i otkrili da oni koji redovito koriste društvene medije smatraju da postoji manjak „pozitivnih karakternih osobina“ na društvenim medijima – poput samokontrole, iskrenosti i poniznosti.

Umjesto toga, roditelji kažu da vide puno ljutnje i neprijateljstva, uz aroganciju i neznanje na društvenim medijima.

Ipak, nije sve tako crno, zato što naše istraživanje pokazuje i da društveni mediji mogu biti izvor dobrih stvari.

Gotovo tri četvrtine roditelja koji redovito koriste društvene medije smatra da je barem jednom dnevno naišlo na sadržaj s pozitivnom moralnom porukom – uključujući humor, uvažavanje ljepote, kreativnosti, ljubaznosti i hrabrosti, a takva vrsta pozitivnog online sadržaja mogla bi pozitivno utjecati na stavove i ponašanja mladih ljudi.

To je zato što na stranicama poput Facebooka ili Twittera korisnici često nailaze na nove perspektive i okolnosti – poput različitih religija, kultura i društvenih grupa, a izlaganje tim situacijama online moglo bi pomoći mladima da steknu više razumijevanja i tolerancije te razviju svoje vještine empatije. To je zato što oni tim putem mogu vidjeti stvari iz tuđe perspektive, na način na koji to možda ne mogu u pravom životu.

Naravno, društvene mreže neće uvijek rezultirati razvijanjem empatije – što možemo vidjeti u primjeru visokih stopa cyber-bullyinga.

Prema izvještaju iz 2015. godine, 62 posto djece u dobi od 13 do 20 godina koji su bili žrtve nasilja bilo je izloženo i nekom obliku cyber-bullyinga, što pokazuje da empatija ne igra uvijek ulogu u online okruženjima.

Zatim je tu i problem same prirode interneta, pitanje anonimnosti i nevidljivosti može značiti da se ljudi ponašanju različito kad su online, odnosno u pravom životu. To može voditi do „moralnog povlačenja“, pa se ljudi mogu ponašati na nemoralne načine i u isto vrijeme doživljavati same sebe kao moralne osobe. Smatra se da upravo to „povlačenje“ ohrabruje cyber-bullying.

Iako nekim roditeljima pomisao da zabrane svojoj djeci društvene medije može biti privlačna, malo je vjerojatno da će to biti uspješna strategija dugoročno gledano – jer društveni mediji neće nestati.

Umjesto toga, trebamo bolje razumjeti odnose između korištenja društvenih medija i karaktera te moralnih vrijednosti mladih osoba.

Jedna stvar je jasna – online okruženje je moralni teren koji zahtijeva uspješnu navigaciju. Razumijevanjem toga kako izbjeći probleme poput „moralnog povlačenja“ možemo pomoći stvoriti sigurniji i bolji put mladim ljudima.

......................

NAPOMENA:

• Autorica teksta je Blaire MORGAN, znanstvenica koja radi na Sveučilištu Birmingham te za Research Jubilee Centre for Character and Virtues. Portal The Conversation je neovisan izvor vijesti koje potječu iz akademske i istraživačke zajednice.
• Izvor: theconversation.com