Deset korisno provedenih dana na Sjeveru

...te učenici Ekonomsko-birotehničke škole Split pohađali su radionice u sklopu CEDRA-e. 

Radionice su se sastojale od četiri zadane vještine koje smo naučili, a cilj je bio postići što više zanimanja za eko-društveno poduzetništvo. Nakon toga dobili smo poziv za 10-dnevnu razmjenu učenika u Norvešku u sklopu Erasmusa +. Riječ je o projektu: YOUTH POWER.

Osim srednjoškolaca iz Hrvatske, Norvežani su ugostili i Portugalce.

..................

Trajanje: 16. lipnja 2016. do 26. lipnja 2016.

Mjesto: Lyngdal, Kvinesdal i Feda (Norveška)

Vodiči: Marin URLIĆ i Marin MILIČIĆ (CEDRA Split)

..................

■ 1. dan

Put do Norveške. Dolazak u Lyngdal. Smještaj u Rocky Clubu (nikakav disko, nego prostor/organizacija gdje se mladi iz tog kraja okupljaju)

■ 2. dan

Bili smo pozvani na trodnevni festival UNGMAKT. Festival je predstavljao različite talentirane mlade osobe. Jedina zamjerka što je većina toga bila na norveškom, a većina publike Hrvati i Portugalci (neću im to puno zamjeriti jer je festival na samim počecima, tek je osnovan, zato ću im progledati kroz prste ovaj put).

Tog smo dana dobili i zadatak od koordinatorice projekta. Naime, svaki dan ćemo dobivati pitanja na koja moramo odgovoriti. Sva su pitanja bila vezana uz naše svakodnevne aktivnosti. To nam je služilo i kao naš mali dnevnik putovanja. I, naravno – kao spomenar! Dobili smo i prve naputke. Svaki dan dvije osobe iz Norveške, Portugala i Hrvatske bile su zadužene za kuhinju (pripremanje jednostavnih jela + čišćenje, održavanje higijene).

■ 3. dan

Također u sklopu festivala, tijekom jutra, imali smo razne radionice o demokraciji, o mladima u politici... Sve radionice držali su nam iskusni ljudi poput lokalnih političara i psihologa. Popodne smo pripremali roštilj, igrali igre, imali color party...

Navečer je na rasporedu bio koncert (također u sklopu festivala), na kojem su svoje znanje i talent predstavljali mladi i novi bendovi te pjevači.

■ 4. dan

Dan smo započeli raznim igrama upoznavanja, apodijelili su nas u grupe. Naravno, gledalo se da grupe budu izmiješane. Malo mi, iz Dalmacije, malo Portugalci, pa Norvežani. Svatko iz grupe morao je napisati jednu riječ. Zadatak je bio povezati sve te riječi u jednu priču i snimiti film.

Navečer su nas premjestili u lokalnu školu jer u Rocky Clubu su bili izvođači s večernjeg koncerta.

■ 5. dan

Ujutro su na rasporedu bile radionice drame. Dramu je vodilo pet mladih glumaca.

Radionice drame činilo je zabavnima upravo to što nisu bile tipične dramske situacije, nego smo svaki dan imali zadatak u različitim igrama naučiti novu vještinu. Ovaj put zadatak je bio „uspostaviti kontakt očima“.

Nakon dramskih radionica bacili smo se na snimanje filma iz prethodnog dana. Smisao tog zadatka s filmom bio je: upoznati se i naučiti funkcionirati s nepoznatim ljudima.

■ 6. dan

Opet dramske radionice. Tema: pronalaženje samog sebe i kako reagirati u različitim situacijama.

Popodne su bile radionice koje je pratila i gradonačelnikova supruga. Opet smo bili podijeljeni u grupe, po sistemu: 6 pitanja za 6 grupa.

Za svako pitanje imali smo dvije minute za odgovoriti pa bismo se zamijenili s drugom grupom za pitanje. NAJZANIMLJIVIJE PITANJE (barem meni) bilo je – kako pripremaš bakalar.

I tu je nastao "problem" u svakoj grupi, jer svaka država drugačije priprema bakalar, a to je bila korisna situacija u kojoj sam naučila da treba saslušati i uvažiti svačije mišljenje.

Na kraju realizacija zamišljenog cilja bude bolja od očekivanog.

Bio je to dan kada su na Europskom prvenstvu u nogometu u Francuskoj igrali Hrvatska i Španjolska. Eh, ti Norvežani uopće se nisu potrudili organizirati da mi Hrvati pogledamo tu važnu utakmicu. Ali, kakvi jesmo, mi smo se brzo našli. Imali smo i sreće! Jedna od glavnih cura iz Norveške je podrijetlom iz Mostara pa nas je lijepo ugostila u svojoj kući uz večeru. (hahaha, nakon dosadne norveške hrane, potpuno nezačinjene, jako dobro dođu ćevapi i musaka!)

■ 7. dan

Ujutro smo opet bili na dramskim radionicama i upoznavanju s lokalnim ljudima (dolazili bi do bilo koga i "udarali selfieje".

Bio je to Dan međunarodnog popodneva. Norvežani, Portugalci i mi trebali smo napraviti prezentaciju o svojoj državi te donijeti neke proizvode karakteristične za svoju domovinu. Bilo je to zaista zanimljivo popodne. Druželjubivo i korisno! Da ne povjeruješ: u tako malo vremena naučili smo puno, ali i okusili raznorazne slastice svake od naših zemalja.

■ 8. dan

Na otvorenom prijepodne – opet radionice. Obično smo ih imali u kazalištu. Ovaj put Norvežani su htjeli iskoristiti lijepo vrijeme i bili smo "vanka".

Popodne smo išli na festival (ma tko bi se sjetio imena festivala, ali od domaćina sam čula da je taj dan bio neki praznik u Norveškoj).

Na festivalu smo roštiljali, igrali razne igre, upoznavali se s domaćinima, običnim ljudima, Norvežanima.

■ 9. dan

Preselili smo se iz Kvinesdala u Fedu (malo selo udaljeno 10 km).

Cijeli dan proveli smo u predivnoj prirodi sjevera Europe. Planinarili smo i igrali se kao djeca, uživali u prirodi... Prohodali smo 14 kilometara!

Definitivno je vrijedilo! Kad smo došli na sami vrh, pogled je bio zadivljujući.

Vidjeli smo različite fjordove, izlazak na Atlantski ocean...

Poslije smo opet uživali u vožnji fjordovima da osjetimo doživljaj i iz te perspektive! Prekrasno! Navečer je opet bila utakmica. Hrvatska protiv Portugala (ironija je u tome što smo je gledali skupa Portugalcima). I da, oni su bili bolje sreće.

■ 10. dan

Nažalost, odlazak. Spakirali smo stvari i u suzama napustili zaista predivnu Norvešku. Otišli smo, naučili i vidjeli zaista puno.

...........

Norveška je zemlja s predivnom prirodom. Ne žalim ni malo što sam sudjelovala u toj razmjeni učenika i upoznala različite ljude te njihovu kulturu.

Sada znam da su Portugalci sramežljivi, ali dobri ljudi, a Norvežani poprilično neobičan narod.

Iz ovog projekta naučila sam dosta! Nadam se da ću steći još više znanja jer sljedeće putovanje nam je u Portugal . Idemo u Bragu, a  onda, šećer na kraju, mi Hrvati ugostit ćemo Norvežane i Portugalce.

U radionicama sam također shvatila koliko smo mi mladi u našoj državi Hrvatskoj zakinuti. Eto, primjerice, Norvežanima je normalna stvar biti političar od 15. godine.

............

Piše: Magdalena PLANČIĆ, učenica, Srednja škola Hvar