Čarolija Crnog vrta

Budući da je naša ideja pronašla put za ostvarivanje i time uključena u institucionalizaciju zavičajne nastave Istarske županije, pribavljen je dio potrebnih financijskih sredstava kako bi u konačnici zaživjela i ugledala svjetlo dana.  

Čarolija Crnog vrta je glazbeno-scensko djelo nastalo kreativnim i stvaralačkim radom učitelja i učenika, a ostvareno je suvremenim pristupom temi na svim umjetničkim područjima: režiji, glazbi i kostimografiji.

Tematska priča i okosnica mjuzikla nastala je prema tekstualnom predlošku jedne od bivših učenica, Doris Prenc, koja je literarno obradila legendu o istarskom mjestašcu Brtonigli. Njezina priča je bila nadahnuće i izazov učiteljici Brigiti Rittgasser, koja ju je detaljno razradila i napisala libreto. Priča govori o nastanku mjesta Brtonigle (Hortus Niger), a prikazuje čarobnu idilu vilinskog života u šumi kojoj prijeti uništenje gradnjom novog naselja. Prolazeći preobrazbu duhovnog i emotivnog stanja, vrhovna vila i graditelj novog grada produbljuju poštovanje i uzajamnu ljubav. Priča završava povezivanjem ljudskog i nadnaravnog te pomirbom prirode i čovjeka jer šuma i vrtovi ostaju očuvani, ali novi grad, današnja Brtonigla, ugleda svjetlo dana. Na koncu pobjeđuje ljubav prema ljudskom biću, prema prirodi, ali i čovjeku.

Proces rada na ovome projektu bio je vrlo zahtjevan u svim segmentima. Glazba je potpuno autorska te je s puno ljubavi osmišljavana i stvarana.

Skladanje, aranžiranje, produkcija skladbi i svih zvučnih efekata djelo su učiteljice glazbene kulture Denize Gjini. Tijekom skladanja korištena je istarska ljestvica te mnoga uha može zagolicati istarski prizvuk ukomponiran u suvremeni glazbeni izričaj. Uvrštena je i zavičajna narodna uspavanka Nanaj, nanaj lipi sin.

Skladbu Vilinska tuga osmislio je i razradio učenik Daniel Labinjan, a svi učenici kreativne glazbene radionice aktivno su svojim prijedlozima sudjelovali u stvaranju.

Glazbena priprema mjuzikla obuhvaćala je i pripremu pjevačkih dionica sa solistima, ansamblom i pjevačkim zborom.

Proces režijskog stvaranja vodila je učiteljica Barbara Ćaleta Markežić, koja je s velikim entuzijazmom željela da priča bude prikazana na suvremen način i pritom se odmaknuti, dijelom, od školskog načina stvaranja predstave približivši ju kazališnoj, umjetničkoj razini. U stvaranju mjuzikla upotrijebljeni su elementi neverbalnog teatra, no budući da je projekt nastao u sklopu zavičajne nastave, neizostavni su bili tradicijski elementi toga kraja. Prema tome, dio teksta koji je korišten napisan je na čakavštini, a dio na standardnom jeziku, također je uvrštena i stara istarska brojalica Anguli banguli…koju smo povezali s istarskim tradicijskim plesom balunom.

Cjelokupnu likovnost mjuzikla ostvarenu kostimima osmislio je učitelj Dražen Hinek. Najzanimljiviji i najefektniji dio toga dijela rada su ručno bojeni kostimi stabala, koji ujedno čine živu scenografiju, sastavljeni od haljine s kapuljačom, maske i rukavica. Vile su u jednostavnim haljinama, radnici u izvedenici istarske narodne nošnje, a bogataš i šegrt u skladu s vremenom nastanka Brtonigle. Mora je najprije u ogrtaču i glumi staricu, a potom se transformira u pticu odjenutu u pernatu kreaciju.

Na koncu, sve to ne bi bilo ostvareno i izvedivo bez aktivnog sudjelovanja učenika koji su svojim talentima, prijedlozima, upornošću i željom za kreativnim radom doprinijeli stvaranju lijepe i bajkovite priče.

U radu je sudjelovalo 27 učenika, članovi dramske skupine i pjevačkog zbora, od 5. do 8. razreda, i svatko je imao određenu ulogu: stabla: Emanuela Kajtazi, Melisa Bulić, Sara Krezić, Elda Basara, Tea Šmitran, Maya Veronica Medica, Verena Krastić, Petra Hrlić, Lana Balaž, Ana Valentić, Lara Kozlović, Elizabeta Jugovac; vile: Deborah Milokanović, Gaia Bogolin, Lucija Vukdedović, Aurora Krastić, Michelle Drušković, Ilda Basara, Leona Gombar; radnici: Daniel Labinjan, Aron Vincenc Gjini, Noa Panić, Damir Krezić, Deni Mikac; bogataš/graditelj: Roko Goleš; pomoćnik: Adrian Milin-Ungar; mora/ptica: Nina Brčić.

U stvaranju ovako nečega istinski lijepog puno smo naučili od učenika i oni od nas. Upoznali smo se i približili jedni drugima te postali velika obitelj.

Velika je sreće i zadovoljstvo gledati učenike kako napreduju i sazrijevaju u doživljaju i razmišljanju, kako svaku svoju emociju nastoje prenijeti pokretom, glazbom i riječju. I doista, na koncu svega, divno je biti kreativan, divno je biti učitelj!

.....

Barbara ĆALETA MARKEŽIĆ, učiteljica