CILJ OVOG EUROPSKOG PROJEKTA je europska razmjena kulture, prošlosti i baštine kako bi i druge europske zemlje upoznale naše kulturno blago i našu zemlju. U realizaciji, uz Hrvatsku, sudjeluju Poljska, Italija, Rumunjska, Srbija, Ukrajina, Turska, Makedonija i Grčka.

Projekt smo započeli prezentacijom naše više od 100 godina stare kamene škole, nekadašnjeg doma brojnih učitelja, te smo virtualno proveli naše nove prijatelje mjestom. Pokazali smo im stare kuće, tvrđavu Kuk na padinama Mosora, stari mlin za masline ­– toč, otišli smo do starog izvora vode – Krunika te ih upoznali s legendom koja kaže da je tu rođen car Dioklecijan.

Zaključili smo da se imamo čime podičiti te da naše malo mjesto ima bogatu povijest.

Vjerujemo da su naši novi prijatelji uživali u prizorima koje smo za njih pripremili kao što smo i mi s velikim zanimanjem gledali škole i mjesta iz kojih oni dolaze.

U DRUGOJ FAZI PROJEKTA vrijedno smo prionuli stvaranju maloga školskoga muzeja, koji i nije više tako malen jer sadrži bogatu i vrijednu zbirku starih predmeta koje smo našli na tavanima i u podrumima svojih baka, djedova i susjeda. Svi učenici, učiteljice, članovi naših obitelji, prijatelji i poznanici uključili su se u potragu za antikvitetima pa je naš muzej vrlo brzo postao prepoznat u mjestu i šire. Postali smo kolekcionari, restauratori, muzejski pedagozi i kustosi. Ipak, zanimanje KUSTOSA najviše nam se svidjelo te smo rado posjetiteljima pričali o eksponatima.

Može se tu svega pronaći!

Ponosni smo na bogatu zbirku starih fotografija, knjiga, bilježnica. Očuvano je i izloženo mnoštvo predmeta koji su se nekoć koristili u školi poput abakusa, vage, glazbenih instrumenata. Tu su i stara gramofonska ploča, dijaprojektor, kompas, mikroskop, vremenska stanica, školska matica iz 1910. i razredna knjiga iz 1921. godine.

Zanimljivo je bilo pročitati koji su se nastavni predmeti tada učili, a najviše nas je očarao krasopis učiteljica iz tog vremena.

Posjetitelji našega muzeja mogu vidjeti i staro glačalo (šumpreš), fenjer, mužar, ručni mlinac za kavu, repliku kacige cara Dioklecijana, staru budilicu (žveljarin), alat, ključ, torbe, zobnice, češalj za vunu…

Naučili smo kako čuvati stare predmete, dogovorili pravila ponašanja u muzeju – premda su im predmeti nadohvat ruke, djeca ih ne diraju, nego samo promatraju i o njima pričaju.

• Postali smo pravi čuvari našega blaga!

U sklopu projekta posjetili smo i Muzej grada Kaštela u 500 godina starom kaštelu Vitturi. Muzejski pedagog zanimljivim nas je pričama upoznao s dvorcem i muzejom. Vidjeli smo stari nakit, amfore, oružje, prostorije u kojima su ljudi boravili, spavali, blagovali, grbove, sablje, mačeve, puške… Upijali smo svaku riječ iz legende o Miljenku i Dobrili i aktivno sudjelovali u radionicama.

REALIZACIJU PROJEKTA nastavili smo radom u školi u svim nastavnim predmetima. Naučili smo mnogo novih engleskih riječi. Čitali smo legende, pisali sastave, pjesme, obavijesti, izvješća, učili riječi koje su iščezle iz našeg jezika. Crtali smo stripove, izrađivali amfore i plakate, glumili, plesali, pjevali i igrali zaboravljene igre.

Muzeje smo predstavili na engleskom jeziku putem prezentacija i brojnih videoisječaka pa smo kao pravi mali kustosi prezentirali blago koje imamo.

Na isti način upoznali smo se s kulturom tradicijom i prošlošću ostalih sudionika u projektu.

NAJVAŽNIJE JE da smo shvatili kako stari rijetki predmeti imaju veliku vrijednost i da svaki od njih priča svoju priču. Spoznali smo važnost očuvanja kulturne baštine, osjetili ponos jer imamo što pokazati.

Upoznali smo tradiciju i običaje drugih naroda i kultura i naučili poštivati i uvažavati različitosti.

Složili smo se da su muzeji čuvari baštine, a ne prašine.

.......................

Nives BOGDAN, diplomirana učiteljica, mentorica

.....

Nives Bogdan, u školi radi već 16 godina i većinu svoga radnog staža stekla sam poučavajući u Kučinama, Područnoj školi OŠ kraljice Jelene – Solin. Moj posao moj je poziv, potpuno me ispunjava i usrećuje. Volim istraživačku nastavu, neformalno učenje, u stalnoj sam potrazi za novim i boljim metodama i oblicima rada. Rado sa svojim učenicima u razred primam goste, organiziramo manifestacije kojima uveseljavamo djecu vrtićke dobi grada Solina i svoje sugrađane. Sudjelujemo u međunarodnim projektima, surađujemo s udrugama, rado učimo “na terenu“ pa je izvanučionička nastava postala česta „pojava“ kod nas. Sudjelujemo u brojnim humanitarnim akcijama. Osim što smo humanitarci, mi smo i mali ekolozi te prikupljamo stari papir, recikliramo i brinemo se o svom malom mediteranskom vrtu.