Samoborski mali planinari

Mnogobrojne planinarske staze i domovi svakog su vikenda puni veselih planinarskih skupina. Kao Samoborka od djetinjstva zaljubljena u brda i šume, primjećujem da su to skupine uglavnom starijih ljudi, umirovljenika. Tu i tamo mogu se sresti neke obitelji s manjom djecom ili skupina mladih ljudi. Kad sam bila u dobi u kojoj su sada moji đaci, u školi koju sam pohađala i u kojoj sada radim postojala je planinarska sekcija.

Svakog smo vikenda s učiteljicom Mirom RUBINIĆ obilazili planinarska odredišta samoborskoga kraja i vrijedno skupljali pečate u planinarskoj knjižici.

Za 10 pečata dobili bismo značku Planinarskog društva Japetić što je tada za nas bila velika stvar! Šetajući jedne nedjelje i razmišljajući o tome, pala mi je na pamet zanimljiva ideja. Zašto ne bismo u školi opet pokrenuli planinarsku skupinu? Svoju sam ideju iznijela kolegi Saši TOMINIĆU, također zaljubljeniku u prirodu. Dobili smo punu podršku ravnateljice Milene KOLAREC i početkom školske godine 2015./2016. pokrenuli u školi slobodnu aktivnost Male planinare. Oboje smo protekle jeseni preuzeli prvašiće i već na prvom roditeljskom sastanku iznijeli roditeljima svoj plan.

Naišli smo na veliku potporu i oduševljenje roditelja. Ali mi smo prvobitno planirali voditi na izlete samo djecu... Ruksak na leđa, u njemu sendvič, sok i jabuka i polako prema nekom od samoborskih vrhova. Roditelji su se sa svime složili, ali su izrazili želju da nam se pridruže. Naravno da smo prihvatili njihovu ideju i dogovorili se za prvi izlet. Trebalo je to biti zagrijavanje od Muzeja grada Samobora do vidikovca.

U prekrasno jesensko jutro okupilo se društvo – tridesetak prvašića i njihovih roditelja. Veselo smo krenuli u šetnju u koloni jedan za drugim. Šuškalo je lišće pod nožicama mojih đaka. Veseli i uzbuđeni, nestrpljivo su zapitkivali kad ćemo stići do vrha. A onda – veselje! Igra, sendviči, sokovi, čokolada! Djevojčice su sjele na klupicu i razgovarale. Dječaci su potrčali u šumu i odmah počeli graditi sklonište.

Roditelji su veselo razgovarali o tekućim temama i kušali kolače kojima su se mame pohvalile. Zaista je bilo lijepo gledati to veselo društvo kako uživa svatko u svojim aktivnostima na suncu, u šumi, bez mobitela i laptopa... Nakon igre pojurili smo na trg po zaslužene kremšnite. Neki su prvašići bili umorni, neki još puni energije, ali svi su bili složni u jednom – da ponovno pođemo na izlet!

Drugi put zaputili smo se na Okić i u Novo Selo Okićko. Staza je bila zahtjevnija, prava planinarska. Na tom nas je izletu bilo više. Krenuli smo od planinarskog doma pod Okićem. Putem smo naučili što su markacije i čemu služe, upoznali vrste drveća i njihove plodove. Popeli smo se i na pravu lovačku čeku i saznali što se na njoj čeka. Dan je bio prekrasan, kao i pogled prema Jastrebarskom i Crnoj Mlaki. Na kraju puta veselo društvo roditelja i djece ostalo je družiti se u planinarskom domu uz štrudle i čaj do kasnog poslijepodneva. Na tom su nam se izletu pridružila mlađa braća i sestre mojih učenika.

Protekle smo nedjelje osvojili Plešivicu. Skupina prvašića, njihovih roditelja, braće i sestara, a sad već i ponekih prijatelja, popela se hrabro na 780 m nadmorske visine. Sad smo već ozbiljna skupina s više od pedeset planinara! Nagrada za taj ozbiljan uspon bio je očaravajući pogled s vidikovca na cijelo Samoborsko gorje. Razgovarajući s roditeljima, saznala sam da se vole družiti na takav način. Nekima je samo bio potreban poticaj. Mnogi i nisu iz Samobora jer su se doselili iz raznih krajeva i ne znaju putove.

U jednom se svi slažu – mnogo je ljepše provoditi vikende u prirodi, u društvu i razgovoru na svježem zraku, nego u trgovačkim centrima. A nažalost, mnogi ljudi slobodno vrijeme provode upravo tamo, u trgovačkim centrima.

Neki su očevi na našim izletima otkrili da su pravi pustolovi, pa su kupili opremu i odlučili s prijateljima osvajati Klek, Velebit... Mi ćemo zasad ostati u našem prekrasnom Samoborskom gorju. Sljedećeg vikenda planiramo osvojiti i najviši vrh Japetić. I, naravno, nagraditi se pravim grahom i kobasicama. Pa sad smo pravi planinari! Za kraj ove školske godine ostavili smo cjelodnevno druženje na Žumberku uz potok, roštilj i igre.

Mnogo je zainteresiranih. I to nas pokreće. A koliko li tek ideja imamo, primjerice biciklima se voziti uz Savu. Dovoljno je vremena pred nama, tek smo prvi razred!

..................

Snježana ŠKILJAN, dipl.učiteljica razredne nastave |  OŠ BogumilaTonija, Samobor

...

Snježana Škiljan, dipl.učiteljica razredne nastave, radi u OŠ BogumilaTonija u Samoboru od 1997. godine. Dugogodišnja je voditeljica skupine Mali folklor koja u školi djeluje u sklopu slobodnih aktivnosti, a od ove školske godine i skupine Mali planinari. Sa svojim se učenicima trudi njegovati zavičajni izričaj i literarno stvaralaštvo na kajkavskom narječju.