Tri četvrtine učitelja razmišlja o otkazu…Ovo dirljivo pismo pomaže objasniti zašto

Broj učitelja koji ozbiljno razmišljaju o odlasku iz profesije dosegnuo je rekordne razine u Velikoj Britaniji, gdje je preopterećenost poslom jedan od glavnih problema, prema novom istraživanju.

Gotovo tri četvrtine učitelja, njih 74 posto, reklo je da su ozbiljno razmišljali o tome da daju otkaz u proteklih 12 mjeseci, prema podacima ankete provedene među 13.000 učitelja.

'PROFESIJA JE U KRIZI'

Mnogi učitelji žele otići iz te profesije zbog toga što je ona "u krizi".

Glasnogovornik Odjela za edukaciju rekao je da se od sindikata traži više, oni moraju „biti potpora učiteljima, promovirati profesiju i ispričati priču o tome koliko nastavnička karijera može ispuniti osobu“. „Poučavanje nudi priliku da svakodnevno mijenjate nečiji život i to je ono što privlači mnoge u tu profesiju.“

Ali, portal TES je došao u posjed pisma učiteljice koja je morala ostaviti učiteljsku profesiju, pisma koje priča drugu stranu priče. Ona je rekla da je taj posao bio „poguban za dušu“.

Ta 33-godišnja učiteljica napisala je pismo svojim roditeljima – koji su također učitelji – kako bi im objasnila zašto joj je poučavanje, i u isto vrijeme odgajanje 19-mjesečnog sina, donijelo osjećaje frustriranosti, ljutnje i krivnje.

Njezin otac rekao je portalu TES da je njegova kći – čiji identitet želi zaštititi – bila jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji na Sveučilištu Cambridge, a njezine su lekcije bile ocijenjene kao „izvanredne“.

„Profesija si ne može dopustiti da izgubi takve ljude“, rekao je.

PROČITAJTE CIJELO PISMO OVDJE:

„Hvala na porukama, mama i tata!

Bit ću iskrena, iscrpljena sam od poučavanja. Znate kako je to – još obožavam to što sam u kontaktu s učenicima, ali nikako ne mogu naći ravnotežu između posla i privatnog života i došla sam do zaključka da nikada ni neću to pronaći.

Moja obaveza prema učenicima sprječava me da dopustim sebi bilo što osim najboljeg što mogu, a moja obaveza prema mojoj obitelji znači da pokušavam svoje vikende ostaviti slobodnima.

Navečer sam previše izmoždena da bih efikasno radila pa se radnim danima budim u pet sati ujutro kako bi pronašla koji dodatni sat za ocjenjivanje.

Konstantno sam umorna i nikad se ne osjećam kao da sam u svom poslu onoliko dobra koliko bih željela biti.

Očajnički pokušavam držati glavu iznad vode, što je smiješan i za dušu poguban način življenja.

Posljednja dva ponedjeljka kada nemam nastavu i koja bi trebala biti posvećena mom sinu, ja sam ocjenjivala testove nekoliko sati u komadu. Ovaj tjedan sam morala ostaviti sina da se igra dok sam sastavljala svoje izvještaje, jer nisam željela raditi na njima na Majčin dan i bila sam previše iscrpljena da bih podatke unijela u izvještaje.

Kada sam kod kuće, ako ne radim, osjećam se krivom zbog hrpe papira koji stoje na mom poslu i kojima se trebam posvetiti, a kada radim, osjećam se frustrirano i ljutito što nisam sa svojim mužem i sinom.

I sve to nakon što odradim tri puna dana u školi, a od toga dva dana uopće ne uzimam jutarnju pauzu jer imam pet satova zaredom. Uzimam 15-minutnu pauzu za ručak jer uvijek imam dodatnog posla i želim minimizirati količinu posla koji nosim sa sobom kući (ali se to nikad ne dogodi – uvijek donesem tonu posla kući za slučaj da na neki čaroban način pronađem pet ili šest sati preko noći riješim stalne zaostatke).

Moj je drugi problem što se previše emocionalno unosim u posao. Nemam dovoljno unutarnjeg mira ili emocionalne snage da bih se nosila s kolegama, od kojih su mnogi u jednako iscrpljenom stanju zbog pritiska koji si postavljaju, pritiska koji im kolege nameću, roditeljskih ambicija, nedostižnih ciljeva i sl.

Meni je potrebna ta emocionalna rezerva za sebe, sina, muža i za ostatak obitelji i prijatelja.

Jednostavno rečeno, sustav je pokvaren, što svi znamo, a političari nas i dalje ipak pritišću. Zato što svi rade tako, na svim razinama u školi, nemamo se kome obratiti s problemima i pitanjima s kojima se svakodnevno nosimo i stoga se svi samo srušimo tijekom prvih praznika da bismo se pribrali i sve to ponovili kad škola opet počne.

Iako me ljuti to što moram priznati kako više nisam dovoljno jaka da bih nastavila na isti način u tako ludom sustavu, i što dobri učitelji moraju odlaziti iz te profesije, nisam dovoljno tvrdoglava da bih se i dalje žrtvovala.

Barem dok moj sin ne bude malo stariji, kada ću zasigurno još jednom pokušati s karijerom u poučavanju, a sustav će najvjerojatnije biti isti te i dalje u problemima.

Nisam sigurna jesu li suze koje mi teku niz lice dok ovo pišem potaknute iscrpljenošću, frustracijom ili olakšanjem, ali mislim da moja emocionalna reakcija potvrđuje ispravnost odluke da prihvatim drugi posao i dam otkaz u školi.

Hvala tebi i mami na podršci! Moj muž se potpuno slaže sa mnom da bih trebala ostaviti edukaciju barem zasad. Da, možda ću imati manju plaću i izgubiti određene povlastice , ali sigurna sam da ću biti zdravija, sretnija i ugodnije društvo svima koji su oko mene, što je (barem meni) vrijedno svih financijskih ili drugih posljedica.

Zasigurno će mi nedostajati moji učenici, kolege i profesija, ali želim naći bolju ravnotežu između posla i obiteljskog života, što je ključno za to da budem najbolja majka što mogu biti.“

.......................

Napomena:

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: tes.com