Školovanje učenika romske nacionalnosti u Centru Tomislav Špoljar

Unatoč projektima Europske unije i nacionalnih politika veći broj Roma u svijetu, a i kod nas, živi u izolaciji i dubokom siromaštvu. Djeca romske nacionalnosti su jedna od najranjivijih skupina djece i poticanje njihovog obrazovanja može pridonijeti smanjenju isključenosti iz društva i poboljšanju njihovih uvjeta života.

Iz dostupne literature se uočava da djeca romske nacionalnosti često polaze posebne ustanove odgoja i obrazovanja (Slovačka – 80 % djece romske nacionalnosti polazi posebne ustanove).

Unazad 30-ak godina u CENTRU ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE "TOMISLAV ŠPOLJAR" VARAŽDINse školovalo 50 učenika romske nacionalnosti. Prva učenica je u Centar upisana školske godine 1986./87. Do ove školske godine (2015./16.) školovanje u Centru je završilo 27 učenika.

Najčešći prekidi školovanja učenika romske nacionalne manjine u Centru su čimbenici preseljenja obitelji, teže kronične bolesti, smještaj u drugu ustanovu odgojnog tipa, ispis iz škole nakon navršenih 15 godina života i prestankom školske obveze. Završetkom osnovnoškolskog programa, do sada je od njih 23 samo 10 nastavilo školovanje u programima srednje škole.

Kao utjecajni faktori na prestanak školovanja osim kronološke dobi učenika, izdvajaju se i manjak podrške koja se učenicima pruža u neposrednoj životnoj okolini od strane roditelja. Zbog različitih kulturoloških stavova i usvojenih vrijednosti obilježja ponašanja značajno narušavaju moguću interakciju s vršnjacima unutar školskog okruženja.

Nadalje, zbog socijalnih prilika i manjka primjerene podrške, neki učenici se izdvajaju iz primarnih i smještavaju u udomiteljske obitelji što predstavlja važan oblik podrške za usvajanje kulturno-higijenskih navika i stjecanja radnih navika u odnosu na školske obveze. Za sve učenike osigurava se organizirani prijevoz autobusima za dolazak i odlazak iz škole.  Analizom anamnestičkih podataka, utvrđeno je da oko 70% učenika i njihovih obitelji živi u nepovoljnim životnim uvjetima koji izravno pogađaju sve segmente njihova života, utječu na mogućnosti zapošljavanja, uvjete stanovanja, obrazovanje i zdravstveno stanje. Poznato je da djeca koja žive u nepovoljnim socio-ekonomskim uvjetima kao što je siromaštvo imaju značajno niži školski uspjeh od vršnjaka, a učenici romske nacionalnosti u Centru postižu dobre obrazovne rezultate.

Oko 65 % obitelji živi u nastambama koje se sastoje od jedne sobe, bez kupaone i sanitarnog čvora I kanalizacije. Vodu koriste iz pumpi u dvorištu. Uz siromaštvo, niska razina obrazovanja roditelja otežava pružanje podrške u svim segmentima razvoja i školovanja djece/učenika romske nacionalne manjine.

Zabrinjavajuće je da učenici koji se uključuju u školski sustav najčešće nisu uključeni u predškolske oblike odgoja i obrazovanja što podržava daljnje postojanje jezičnih prepreka, što uključuje i manje od 50% učenika koji su uključeni u Centar.

Učenici romske nacionalnosti najčešće žive u višečlanim obiteljima s većim brojem djece (5-13). Zdravstveno stanje roditelja proizlazi iz teških životnih uvjeta i lošijih životnih navika pa su češće bolesti astma, reuma i bolesti kralježnice. Trenutno nitko od roditelja i članova uže obitelji učenika nije zaposlen niti su ranije ikada bili u formalnom radnom odnosu. Najčešće je jedini materijalni prihod osiguran od zajamčene minimalne naknade, dječjeg dodatka, osobne invalidnine i uvećanog dječjeg doplatka.

Uključivanje učenika u obrazovni sustav i ustrajanje u školovanju je preduvjet njihovog kasnijeg uključivanja u svijet rada i privređivanja, što je jedini put izlaska iz socijalne isključenosti i promjeni socijalno ekonomskog položaja. Stoga je opravdano i potrebno učenicima romske nacionalnosti pružiti punu pomoć i podršku odgojno obrazovnih ustanova kao i bliže i šire društvene zajednice. [ IZ DRUGIH MEDIJA | varazdinske-vijesti.hr ]