Djeca zapisivala iločki govor, baš kao nekad Julije Benešić

U toj dobi još nesvjesni tko je bio iločki velikan iz 19. stoljeća čije ime nosi njihova škola, ali ohrabreni poticajima svoje učiteljice usudili su se, makar dječje nespretno i skromno, njegovim leksikografskim stopama. Jezikoslovac i kulturni radnik Julije Benešić (1883. – 1957.) sastavio je rukopisni Rječnik iločkog govora, koji sadrži približno 3700 natuknica, od slova A do S, i za života ga nije uspio dovršiti....”, zapisala je tako dr. sc. Dubravka SMAJIĆ, doc., kao recenzentica u uvodu “Malog iločkog zavičajnog rječnika”.

Naime, knjiga je to od 30-ak stranica čiji su autori učenici, njih 21, IV.b razreda Osnovne škole Julija Benešića u Iloku, pod mentorstvom svoje učiteljice Marije Čobanković. U dvije godine marljivo su prikupili i zapisali oko 420 riječi koje pripadaju zasebnom zavičajnom govoru štokavskog narječja koji je u dijalektološkoj znanosti poznat kao iločki govor.

– Želja je bila ugraditi u učenike ljubav prema svojem zavičajnom govoru i hrvatskom jeziku, ali i osvijestiti kod njih važnost prepoznavanja zavičajnog govora i razvijanja ljubavi prema svojem gradu Iloku i zavičaju Srijemu – kaže učiteljica Marija o rječniku na kojem su djeca marljivo, i kroz dopunsku nastavu, radila dvije godine, a njihov je uradak u lipnju 2015. godine – i ukoričen! Učiteljica kaže i da su, prisjećajući se starih riječi, i došli na ideju da ih skupe i zapišu, a potom su ih prikupljali od svojih baka i djedova, starijih susjeda, kojima je takav interes djece pak donio veliku radost.

Pudarina, odnosno običaj čuvanja zrelog grožđa u vinogradu, jedna je od karakterističnih riječi iločkog govora koja je, dakako, našla svoje mjesto u “Malom iločkom zavičajnom riječniku”, posloženom abecednim redom i uz ekvivalent u standardnom hrvatskom govoru. Tu su se našle i riječi poput ambitus ili predsoblje, paišl ili paprikaš, hoklica ili niski stolac bez naslona, inoča ili ljubavnica oženjenog čovjeka, heklati odnosno kukičati, briftreger ili poštar, čardaklija - što je zalomljena vinova loza koja se uspinje uz čardak, cukerpiksla odnosno posuda za šećer, đuzluci ili naočale, mirica ili drvena posuda za žitarice, kaca odnosno otvorena drvena bačva, kaurma za svinjokolju, kibic fenster kao prozor za promatranje, fusekle ili vunene čarape.... Svoju knjigu djeca su sama i ilustrirala. “Mali korak za hrvatsku leksikografiju, a divovski za učenike IV.b razreda i njihovu učiteljicu”, zapisala je Smajić, dodajući da se vrijednost njihove knjige ogleda u očuvanju od zaborava govora njihovih predaka, a ujedno je to mali prilog stvaranju slike o ilčokom govoru i čuvanju zavičajne jezične baštine.

Učiteljica Marija pojasnit će da je riječ o govoru tzv. iločkog kuta – Iloka i sela Tovarnika, Bapske, Lovasa, Šarengrada i Ilače. Iako riječi u njihovu rječniku nisu akcentirane ni gramatički ili etimološki opisane, to se međutim, niti ne očekuje od tako mladih osnovnoškolaca koji pak, posve sigurno mogu biti ponosni na svoj mali, šareni i važni uradak. [ IZ DRUGIH IZVORA | os-ilok.skole.hr ]