Projekt 'Za djecu Afrike'

Ideja, a zatim i projekt ZA DJECU AFRIKE u našoj školi nastao je 2011./2012. godine na poticaj učenika u nastavi geografije i obradi gradiva o Africi. Nakon toga smo stupili u kontakt s časnom sestrom Josipom Šprajc, karmelićankom u misiji u Kamerunu. Tako smo otkrili svijet mališana te afričke zemlje.

Prvi susret sa sestrom Josipom Šprajc i teškim životom djece u Kamerunu dogodio se u lipnju prije pet godina kada je došla u našu školu široka osmijeha i puna ljudske topline.

U školskoj dvorani pričala nam je o životu djece u Kamerunu, a pater Josaphat Mosha, misionar iz Tanzanije, otpjevao nam je pjesmu na svahiliju.
Nakon svega što smo čuli tko je mogao ostati ravnodušan, posebice nakon što vidi fotografije njihovih uvjeta života? Zato smo i osmislili niz humanitarnih aktivnosti u našoj školi, a potom uključili i širu zajednicu.

Organizirali smo božićne humanitarne koncerte „Pomoć djeci Afrike“, svake godine u drugoj župi: Sibinj, Podvinje, Grgurevići, Slobodnica…Uveli smo i obilježavanje Dana kulturne raznolikosti i Dana Afrike. Učenici naše škole odrekli su se nekih igračaka kako bi njihovom prodajom i kupnjom skupili novac za afričku djecu. Prodajna izložba u našoj školi već je postala tradicija: sve za djecu Kameruna. Prošle školske godine priključila nam se i škola "Vladimir Nazor" iz Slavonskog Broda te Župa Odvorci sa svećenikom Željkom Čabajem.

Sestra Josipa je, osim naše matične škole u kojoj se susrela s učiteljima, posjetila i područne škole u Grgurevićima, Gornjim Andrijevcima, Starom Slatiniku te onu u Slobodnici, gdje se u jednoj prostoriji susrela s oko 140 đaka. Svi su je pozorno i zainteresirano slušali, a potom je sestra Josipa rekla da se – što se tiče broja učenika u učionici – osjeća kao u Kamerunu. Sve nas je iznenadila rekavši da u Africi ima škola u kojima u prvi razred, u jedan odjel, kreće 160 učenika koje vodi samo jedan učitelj u maloj učionici. U školu se pješači u jednom smjeru i po osam kilometara, a obrok koji će pojesti u školi djeci je najčešće i jedini obrok u danu. Naglasila je da djeca u Africi jedu samo jedan obrok dnevno, i to ne zato što ne žele ili im se nešto ne sviđa, nego nemaju što jesti. Nikada se nije dogodilo, ističe sestra Josipa, da neko dijete nakon obroka koji dobije kod njih nije došlo i reklo hvala.

Zahvalnost je riječ koja se tog dana spominjala nebrojeno puta.

Posljednji susret sa sestrom Josipom bio nam je 25. siječnja 2016. godine, nakon što smo tjedan prije obilježili Dan zagrljaja u afričkom tonu (i ritmu) te skupili nove humanitarne priloge za naše prijatelje u Kamerunu.