„Čitamo mi, u obitelji svi“

Takvi projekti zasigurno čine knjižničarski rad kvalitetnijim, sadržajnijim i originalnim jer je u naprtnjači osam knjiga iz raznih područja: dječja priča, strip, beletristika za odrasle, slikovnica, priručnik za odgoj djece, priručnik za provođenje slobodnog vremena, mitovi i legende te knjige za „male istraživače“.

Podsjetimo se ukratko tijeka događanja i planiranja ovoga nacionalnoga, razrednoga i školskoga Projekta za učenike, učiteljice i roditelje trećih razreda kojim koordinira školski knjižničar, a potiče, organizira i logistički podupire Hrvatska mreža školskih knjižničara.

PRVI KORAK u realizaciji Projekta je ravnateljev pozitivan stav prema Projektu kojim obnavljamo knjižni fond po povoljnijim cijenama (u prosjeku 200-400 kuna – 8 knjiga, što je u konačnici u prosjeku 600-1600 kuna po školi).

Obnova fonda, odmak učenika od medija koji su dominantni u njihovom okruženju pri odrastanju (mobiteli, televizija, računala) te briga da usvoje naviku i tehniku čitanja koju im nastojimo usaditi u svakom trenutku boravka u školskoj knjižnici neki su od važnih ciljeva postojanja i djelovanja ovoga projekta. Nepregledno mnoštvo novih informacija putem raznih medija u današnje vrijeme može učenicima biti dostupno, ali i kontrolirano od roditelja, jer njihova uloga je neizostavna u procesu odrastanja. Nema kvalitetnijeg poticaja i učinkovitije metode svladavanja tehnike čitanja od one kad učenik svakodnevno gleda svoje roditelje kako čitaju i zajedno provode vrijeme uz knjigu.

DRUGI KORAK je roditeljski sastanak za treće razrede na kojem knjižničari nastoje kod roditelja prevladati nepovjerljivost, strah od nepoznatog i dodatnih obveza. Knjižničar koji već ima iskustva prezentira roditeljima iskustva prijašnje generacije učenika i roditelja u projektu da bi ohrabrio roditelje. Moj prijedlog i zamolba roditeljima je da i oni napišu pokoju rečenicu (može i kritiku), dojam, razmišljanje, sugestiju kako bi nam, čitajući dojam u učionici, bilo još zanimljivije. Taj pisani trag pomogao bi nam da doznamo koja je knjiga bila njima korisna i što preporučuju za čitanje drugim roditeljima.

Učenici su jako ponosni kada učiteljica ili knjižničarka čita razmišljanje roditelja i kada oni sudjeluju u pisanju dojmova.

Ove godine imali smo mogućnost izbora izuzetno zanimljivih knjiga, sadržajno i estetski lijepo upakiranih za sve dobi. Pokazalo se da se naprtnjača nosi kući s lakoćom i velikim zadovoljstvom.

Kada prve naprtnjače napuste školske prostore i krenu u domove, animaciju preuzimaju knjižničari i učiteljice u učionicama.

Da slučajno srijedom zavirite u učionice trećih razreda naše OŠ Vukomerec, sigurno biste se, iz radoznalosti, ušuljali u zadnju klupu i uživali u prizoru.

Učenici, po već uhodanom redoslijedu, ponosno vade knjige iz vesele naprtnjače, čitaju bilješke iz bilježnice dojmova i ushićeno pokazuju svoje literarne i likovne radove. Ako se kojim slučajem iznjedri jedan literat s pjesmicom o projektu, postoji mogućnost izdavanja zbirke pjesama o naprtnjači jer cijele obitelji usklađuju stihove kao notne bilješke i sve pršti od pjesničkog ugođaja.

 ..............

Knjige su zanimljive i krasne,

Sve su slikovite i jasne.

Osmijeh ne silazi s moga lica,

Kada me o vrtu uči „Mala vrtlarica“.

Družimo se i čitamo svaki dan,

Projekt je čaroban.

Lana BABIĆ, 3. a

..............

Na trenutak i sami poželite vratiti se u treći razred te uživati u pozitivnoj energiji i ozračju koje vlada u učionici.

Zanimljivo je da se roditelji izuzetno trude naći vremena za naprtnjaču. Koliko god im je ponekad teško, djeci to nikada ne pokazuju jer im nastoje prenijeti samo pozitivan stav prema knjizi i čitanju. Nema negodovanja, otpora ili nebrige prema naprtnjači.

Učiteljice Jasenka Goldner, Marija Vidaković, Roberta Šokić i školska knjižničarka nastoje učenike ohrabriti i poticati na originalnost u pisanju dojmova (što vas je iznenadilo u mnoštvu različitih knjiga u naprtnjači, što je bilo zanimljivo, posebno, što vas je razveselilo, ima li nešto po čemu ćeš naprtnjaču pamtiti?).

Uz dojmove, učenici crtaju crteže obitelji kako čitaju, prilažu fotografije obitelji u trenutku čitanja ili pišu pjesme. Crteži su izuzetno zanimljivi. Po modelu vojnika svi uredno sjede za obiteljskim stolom i čitaju.

Ako malo analiziramo sadržajnost obiteljskog života i provođenje (organizaciju) slobodnog vremena, zaključimo da je velika potreba za zajedništvom, okupljanjem i razgovorom, a projekt to ostvaruje.

„U današnjem užurbanom životu čovjek zaboravi na lijepe stvari. Proveli smo nekoliko prekrasnih dana čitajući zanimljive knjige. Hvala vam na tome, a mi ćemo to pokušati i dalje ostvarivati“, rekla je mama Žejavec. A mama Bogat kaže:

„Koliko prekrasnih knjiga leži na policama naše školske knjižnice! Hvala što ste neke od njih poslali u naše obitelji i obogatili nas“.

Ako nam je cilj samostalno cjeloživotno čitanje i učenje stečeno na vlastitom iskustvu i doživljaju, kao trajno i nezamjenjivo, onda ovaj projekt ima brojne kvalitete i prednosti te postaje dobra tradicija u hrvatskim školama. Zadovoljstvo je gledati učenike kako se vesele čitajući dojmove, kako pažljivo slušaju i uvažavaju jedni druge, međusobno se bolje upoznaju, ponosni su kada napišu poneku rečenicu, kada im mama ili tata veselo poziraju s naprtnjačom. Projekt osvježava i donosi živost cjelokupnoj nastavi te je poveznica školske knjižnice, učionice i doma. Doprinosi pozitivnom stavu učenika prema knjižničarki i školskoj knjižnici te većem interesu za knjige.

Medijsko praćenje projekta (novine, radio i televizija, školski list, mrežna stranica) omogućuje da se dobra iskustva i aktivnosti prezentiraju i izvan škole.

Nemojmo zanemariti da je Projekt ove školske godine prisutan u 149 osnovnih škola diljem domovine, a sigurna sam da će ovakva razmišljanja potaknuti i druge da nam se pridruže. Kolega Josip Rihtarić neposredni poticaj za pokretanje ovog projekta dobio je od slovenske kolegice Marijance Ajše Vižintin, koja je takav način poticanja čitanja (na školskoj razini) predstavila na Kongresu slovenskih školskih knjižničara, a naš je projekt pak bio poticaj nastanku projekta „Putujuće biblioteke“ u Narodnoj biblioteci Požega iz Srbije, koji provodi kolegica Daniela Skoković, predstavnica IFLA-e u Srbiji.

Nastojimo svojim primjerom biti što jača inspiracija drugim knjižničarima u susjednim zemljama u razvijanju istih ili sličnih projekata poticanja čitanja, u ukazivanju važnosti obiteljskog čitanja i važnosti roditeljskog uzora tijekom čitanja, a ponajprije knjižnice kao središta informacijske pismenosti.

Višegodišnje iskustvo potvrđuje činjenicu da bi ovakve aktivnosti trebale zaživjeti kao sastavni dio svakog školskog sustava, a ne da budu prepuštene dobroj volji i entuzijazmu školskog knjižničara.

Čitajmo, slušajmo i uvažavajmo jedni druge, radi dobrobiti i napretka naše kreativne i jedinstvene knjižničarske obrazovne struke te općeg i vlastitog zadovoljstva.

 .................

Ljiljana RADOVEČKI, stručna suradnica knjižničarka

OŠ Vukomerec