Kako su se zjogali naši stari

...koje su se na Kaštelirštini  igrale nakon Prvog svjetskog rata i kasnije. Uz pomoć lokalnih kazivača i učenika kaštelirske škole koji su ilustrirali knjigu, Ružić je odabrala i obradila pedesetak starih dječjih igara, onih kojih su se "zjogali naši stari", a koje je današnji svijet kompjuterske tehnologije i virtualnih igrica gurnuo u zaborav, čime je dala i važan doprinos očuvanju zavičajne baštine.

Promociju knjige u svojoj sredini pozdravili su Predrag Brkić, ravnatelj višnjanske Osnovne škole Jože Šurana, pri kojoj djeluje kaštelirska, i načelnik općine Kaštelir-Labinci Enio Jugovac. O knjizi i značaju i nastanku dječjih igara uopće govorio je sveučilišni profesor Fulvio Šuran, koji je s kolegom Predragom Zarevskim i njen urednik. Na predstavljanju su govorili i recenzenti Andrea Debeljuh i Magdalena Mihalec.

Čula se i zanimljiva ideja da bi se dio opisanih igara mogao i - kompjuterizirati, ali to ne može zamijeniti jednu od ključnih komponenti razvoja djeteta kroz igru, a to je pokret, napominje u svojoj recenziji Debeljuh. Stručni sud o knjizi dale su i znanstvenice Elvi Piršl i Mirjana Duran, ističući u svojim recenzijama da je ona namijenjena i djeci koja neke igre mogu revitalizirati i odraslima koji će ih se rado sjetiti, a, dakako, i odgajateljima u vrtiću, učiteljima u školi i profesorima na fakultetu u njihovom svakodnevnom radu.

Autorica se posebno zahvalila kazivačima, koji su joj o igrama iz svoje mladosti govorili po kaštelirski, a tako je i objavljeno, uz rječnik s objašnjenjima na kraju knjige. Ružić je napomenula da je na knjizi počela raditi još 2003., a inspirativna joj je bila i kćerka Nika koja je mami ilustrirala naslovnicu. "Gremo u ćap" tiskana je i na talijanskom i engleskom jeziku, a izdavač je Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Glas Istre ]