Camilleova 'Zoološka fantazija'

Bio je jedan od predvodnika francuske glazbene renesanse 1870-ih godina. Njegovi su najuspješniji radovi oni koji se temelje na tradicionalnim bečkim modelima, uglavnom su to sonate, komorna glazba, simfonije i koncerti. Školovan na djelima Bacha i Beethovena, u ranijoj dobi bio je pod utjecajem Mendelssohna i Schumanna.
Njegov temeljni bečki odgoj bio je obojen francuskom glazbenom tradicijom njegova vremena, kao i salonskim komadima i operama.
Zaljubljenost u povijest vodila ga je k oživljanju mnogih francuskih plesnih formi 17. stoljeća (bourrée, gavotte, menuet itd.), a njegovi osjećaji nacionalne odanosti vidljivi su u brojnim koračnicama i patriotskim zborskim komadima.

Tijekom karijere njegova je umjetnost bila više pripajajuća i adaptirajuća negoli je stremila tražiti nove i originalne putove; i to je potaknulo Debussyja da ga okarakterizira kao „glazbenika tradicije“.

Sâm Saint-Saëns rekao je: Ja sam eklektični duh. To može biti velika mana, ali ja to ne mogu promijeniti  – ne možeš promijeniti vlastitu osobnost.

KARNEVAL ŽIVOTINJA  (Le carnaval des animaux), tu veliku zoološku fantaziju od 14 stavaka od kojih svaki predstavlja jednu životnju, odnosno skupinu životinja, Saint-Saëns pisao je istodobno s Trećom simfonijom (tzv. Orguljskom).

Karneval životinja ostaje njegov najbolji komični komad u kojem parodira Offenbachove, Berliozove, Mendelssohnove i Rossinijeve melodije kao i vlastiti Danse macabre te nekolicinu tadašnjih popularnih melodija.

Točno na današnji dan, dakle 9. veljače 1886. godine, pisao je Saint-Saëns svojim izdavačima Durand u Parizu o tome da upravo piše komad za nadolazeći pokladni utorak i priznaje da zna kako bi trebao zapravo raditi na svojoj Trećoj simfoniji, no, jednostavno mu je ovo bilo toliko zabavno (... mais c'est si amusant!).

Namjera mu je bila napisati komad za svoje studente na školi École Niedermeyer i skladba je doživjela praizvedbu na privatnom koncertu violončelista Charlesa Le Bouca, na pokladni utorak 9. ožujka 1886.

No, Saint-Saëns je čvrsto odlučio da se skladba ne objavi za njegova života budući da ju je ipak doživljavao kao komad koji bi pokvario njegovu „sliku“ ozbiljnog skladatelja. Pristao je samo na objavljivanje 13. stavka naslovljenog Labud, stavka za solo violončelo. Skladatelj je čak i oporučno potrvdio svoj naum – dozvolio je objavljivanje integralnog Karnevala životinja tek posthumno.
I tako je, nakon njegove smrti u prosincu 1921. godine, skladbu objavio izdavač Durand u Parizu, u travnju 1922. Prvi je put Karneval životinja Camillea Saint-Saënsa javnosti predstavljen 25. veljače 1922. godine i otada je stalno repertoarno djelo na svim svjetskim pozornicama i komornim ansamblima te gotovo da nema učitelja ni glazbenog pedagoga koji nije u svojoj praksi u nekom trenutku posegnuo za ovim djelom ne bi li, primjerice, učenicima „dočarao“ neku od životinja.

Camille SAINT-SAËNS

...................