3 ključne ideje s kojima se škole i dalje bore

IDEJA BR. 1.

ŠKOLE SE MORAJU NATJECATI ZA KLIJENTE

Vrlo često edukatori odabiru tehnološke platforme i alate učenja, a zatim primoravaju učenike da ih koriste umjesto da najprije pokušaju razumjeti njihove potrebe i tek tada nađu prikladnu tehnologiju kojom će odgovoriti na te potrebe. Kao učitelj, vi ne morate usvajati naslijepo, možete prilagoditi alate, predrasude, jezik i platforme. Ali, to također znači da najprije morate razumjeti moć tih alata.

Korištenje Twittera, Skypea ili videoigara u iskustvu učenja korisno je samo onoliko koliko i priroda i razlozi te integracije. Osim početne vjerodostojnosti kod učenika, ili popularnosti neke nove tehnološke igračke, razmislite o onome što dobivate tom implementacijom. Tehnologija je moćna. Pitanje je – što to ona radi moćno? Promovira razumijevanje ili ometa u procesu izgrađivanja znanja?

Tradicionalno, formalna edukacija je od učenika zahtijevala da do sadržaja dolaze putem dosljednosti nastave, uz karizmatične učitelje ili upornim determinizmom samih učenika. Danas učenici imaju pristup širim vrstama neformalne suradnje putem platformi društvenih medija, kao i pristup velikim količinama podataka, zbog čega moramo promijeniti strukturu tog procesa u njezinom obliku i tonu. Sada je moguće staviti učenike, njihov edukacijski put i njihovu suradnju u prvi plan, izbacujući iz prvog plana institucionalno usmjerene ideje o kategoriziranim sadržajnim područjima, znanju učitelja i staloženim „ciljevima učenja“.

Škole se moraju natjecati za klijente – a klijenti su učenici. Osvojite njihovu imaginaciju. Spoznajte njihove potrebe. Služite im. Vodite ih. Inspirirajte ih.

Ili riskirajte da ih izgubite.

Nastavne strategije

Koristite snažne, relevantne medijske oblike – glazbu i video, npr.

Dopustite učenicima da sami odaberu članove svoje grupe, osmisle vlastite rubrike, sami nađu materijale za učenje, ili čak planiraju lekcije.

Koristite sustave povratnih informacija, ocjenjivanja, oblike provjere znanja i druge aspekte nastavnih strategija prema kojima vaši učenici gravitiraju. Često, učenici se ne odupiru sadržaju, nego obliku.

IDEJA BR. 2.

UČIONICA JE SAMO POČETNA TOČKA

I to vrlo važna.

Zamišljanje fizičkog prostora zgrade kao najobičnijeg mjesta fizičkog sastajanja može poboljšati zajedništvo i globalnu svijest. To će samo po sebi – ako doista uspijete to ostvariti u dnevnoj praksi – omogućiti bezbrojnoj djeci manje vidljive, ali ključne prilagodbe procesu učenja. Tako, primjenom tehnologije, digitalnih medija i društvenih mreža, zidovi svih zgrada postaju transparentni.

Razmislite kako biste isplanirali iskustvo učenja da nemate učionicu. Po čemu bi se razlikovalo? Sada zamislite da se doista morate sutra susresti s učenicima u maloj prostoriji s betonskim podovima. Što sada? Ako je ta učionica samo početna točka? Moderni kurikulum ne može biti osmišljen ili uveden i primijenjen sjedenjem u sobi, bez obzira na čudo tehnologije.

Nastavne strategije

Komunicirajte osobno i autentično u zajednici koju čini vaš razred.

Koristite projektno orijentirano učenje ili problemski orijentirano učenje da biste doslovno u učionicu prenijeli proizvode i rješenja koja se tiču pravih lokalnih problema i pitanja.

Preselite se u drugu učionicu da biste surađivali s drugim razredima u drugim područjima sadržaja.

IDEJA 3.

ONO ŠTO UČENICI RADE JE VAŽNIJE OD ONOG ŠTO ZNAJU

Učenici su nevjerojatno kreativni, znatiželjni, društveni i ambiciozni. Međutim, često je problem to što oni primjenjuju te talente da bi se oduprli formalnim procesima učenja. „Globalizacija“ se na prvom mjestu tiče svjesnosti, a zatim primjene. Stvaranje neformalnih „područja“ učenja kojima se učenici mogu odupirati, koje mogu odbaciti, protiv kojih se mogu pobuniti, koje mogu prenamijeniti i ponovno osmisliti je jednako moćno kao i najbolje isplanirane nastavne jedinice.

Digitalni i društveni mediji imaju velike koristi od toliko „hands on“ vremena da je učenje – u ovom ili onom obliku – sveprisutno. Otkrivanje gdje i kako te korištenje tog znanja u svoju prednost sljedeći je korak. Što „korisnici“ informacija rade prirodno bez mojih izričitih uputa? Što se događa s procesima i informacijama kada učitelj „ne gleda“?

(Ako je odgovor ništa, što nam to govori?)

Projektno orijentirano učenje također poštuje koncept „igre“ u kojem učenje nije usko sekvencirano i skriptirano, nego organsko, a učenici počinju učiti da bi upravljali vlastitim vremenom, fokusom te intelektualnim i kreativnim ishodima učenja. Nadalje, biti povezan je važno. Kad učenici stvore odnos s bilo kime osim s učiteljima i ocjenama, učenje odmah postaje "neurednije" i autentičnije. U to je uključeno sve što učenik kaže, čini, piše, stvara te čita da bi imao jasan osjećaj svrhe.

Nastavne strategije

Koristite projektno orijentirano učenje koje pruža višestruke potencijalne oblike učenja te koji su otvorenog tipa.

„Gamificirajte“ svoju učionicu ili kurikulum. Uvedite ploče na kojima ćete zapisivati rezultate, ponudite nagrade onima koji završe razredni zadatak i učinite inače suptilne korake u procesu učenja vidljivijima.

Koristite digitalne i društvene platforme za projekte. One potiču učenike da se „igraju“ alatima i značajkama koje im dolaze prirodno.

.......................

Napomena:

• Teach Thought je portal posvećen podržavanju i obrazovanju edukatora i razvijanju podučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju te pomaže edukatorima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
• Izvor: teachthought.com