Nastavni projekt izrade zavičajnog rječnika

U njegovanju zavičajne baštine osobita se pozornost posvećuje zavičajnom govoru jer je on dio zavičajnog identiteta. U našoj Osnovnoj školi Benkovac, koju pohađa mnogo učenika, sa svakim novim naraštajem učenika trećih razreda provodimo projekt Zavičajni rječnik.

U doba globalizacije i velikih migracija stanovništva te velikog utjecaja medija na svakidašnji život zavičajni govor pomalo gubi svoje osobitosti. Sve je manje stanovnika Benkovca koji se još mogu sporazumijevati zavičajnim govorom onako kako su to činili ljudi prije nekoliko desetljeća.

Primjerice, gube se riječi kao što su: barakokula (marelica), kašun (sanduk), rakam (čipka), sprtva (košara) i šterika (svijeća).

U novije doba i standardni je hrvatski jezik ugrožen mnogim tuđicama, osobito anglizmima. Zato zajedno sa svojim učenicima, njihovim roditeljima, bakama i djedovima te svima koji nam u tome mogu pomoći nastojimo pridonijeti očuvanju zavičajnoga govora kao blaga koje ne smije nestati. Učenici vrlo marljivo i predano prikupljaju riječi.

Prateći tijekom nekoliko naraštaja zavičajni govor svojih učenika, primjećujemo da sve više riječi nestaje iz uporabe.

Učenici sve rjeđe rabe riječi poput: cvaktiti se (rumenjeti se), duperan (rabljen), gromila (hrpa kamenja), guća (potkošulja dugih rukava), ižinjati (smisliti, izmisliti), kanavača (kuhinjska krpa), obaška (odvojeno, posebno), timun (upravljač), vrmenta (kukuruz) i mnoge druge.

Na nestajanje tih riječi utječe i nestajanje predmeta koji su se nekada redovito upotrebljavali u kućanstvu. Isto tako, danas više nego prije izostaje međugeneracijska komunikacija koja je nekada jamčila očuvanje jezične raznolikosti.

Radeći na rječniku, učenici otkrivaju mnoge „nove” riječi. Često dijelimo njihovo oduševljenje jer se i sami rijetko susrećemo s nekim zanimljivim riječima.

Primjećujemo da su učenici ponosni kada u svakidašnjem životu susretnu neku riječ zavičajnoga govora koja je za njih nova.

Osobito su ponosni kada i predmete i riječi koje ih imenuju susretnu u muzeju ili knjižnici jer tada dobivaju dodatnu potvrdu vrijednosti svoje baštine.

Ta vrijednost tada postaje općeprihvaćena u kulturnom okružju koje dijete osobito cijeni.

Naša će osnovna škola i dalje proširivati i obogaćivati zavičajni rječnik benkovačkoga kraja jer želimo potaknuti komunikaciju naših učenika s bakama, djedovima, starijim susjedima ili pak ljudima koji svojim profesionalnim kompetencijama (knjižničari, kustosi) mogu pomoći djeci pri obogaćivanju fonda riječi u njihovim zavičajnim rječnicima.

Projekt izrade zavičajnog rječnika niknuo je u našoj školi, ali je sve više nadrasta uključujući u stvaranje rječnika sve pripadnike naše lokalne zajednice koji ga mogu obogatiti.

• Prelistajte i pročitajte naš zavičajni rječnik.

Neki će od vas pronaći riječi svojega zavičajnoga govora, a drugima želimo da upoznaju bogatstvo hrvatskoga jezika.

Piše: Marina BABIĆ

...............

Marina Babić učiteljica je razredne nastave u Osnovnoj školi Benkovac u Benkovcu. Voditeljica je županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Zadarske županije i učiteljica savjetnica. U svakidašnjem odgojno-obrazovnom radu primjenjuje znanja koja je stekla završivši prvi stupanj edukacije Korak po korak.