Koje su zemlje najbolje rangirane na edukacijskoj ljestvici?

Ali, PISA-ino rangiranje, koje je razvila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development, OECD), ograničeno je kad je riječ o ocjenjivanju kvalitete edukacijskih sustava i njihova truda da poboljša živote djece.

Rangiranja nam, primjerice, kažu da 15-godišnjaci u Njemačkoj i SAD-u postižu bolje rezultate u matematici od učenika u Peruu ili Indoneziji.

No, mi znamo i to da je dohodak po stanovniku u Peruu i Indoneziji puno niži nego u Njemačkoj i SAD-u.

Stoga, je li pošteno uspoređivati edukacijske sustave koji funkcioniraju u toliko različitim društveno-ekonomskim uvjetima?  

Kakve bi rezultate ti edukacijski sustavi postizali kad bi funkcionirali u zemljama s više-manje sličnim društveno-ekonomskim uvjetima?

U istraživanjima što se bave proučavanjem rezultata koje postižu pojedinačna djeca i „uspješnosti“ pojedinih škola, društveno-ekonomski uvjeti učenika se sad uvijek uzimaju u obzir. Isti način razmišljanja može se primijeniti kad uspoređujemo edukacijske sustave pojedinih zemalja.

Naše istraživanje mjerilo je uspješnost edukacijskih sustava tako da smo prilagodili uspješnost učenika koji pišu PISA-test društveno-ekonomskom kontekstu.

Mjera uspješnosti dobiva se računanjem razlike između toga koliko dobre rezultate učenici u edukacijskim sustavima koje je ocijenio OECD zapravo postižu i kakve rezultate bismo trebali očekivati zbog društveno-ekonomskih uvjeta učenika, škola i zemalja.

U grafikonu koji slijedi zemlje s vrijednostima višima od nule (prema desnoj strani grafikona) imaju 15-godišnjake koji postižu rezultate u matematici iznad očekivanja, što znači da je edukacijski sustav uspješan.

Oni ispod nule, prema lijevoj strani grafikona, ukazuju na postizanje loših rezultata.

Kada uzmemo u obzir društveno-ekonomski kontekst, rezultati pokazuju različitu konfiguraciju uspješnosti zemalja.

Na primjer, kada rezultate prilagodimo na ovaj način, Turska, Tajland i Indonezija su uspješni sustavi, iako su njihovi ukupni rezultati na PISA-testiranju ispod prosjeka.

S druge strane, SAD, Švedska i Norveška su među najmanje efikasnim sustavima ako uzmemo u obzir društveno-ekonomski kontekst, ali postižu višu ukupnu ocjenu uspješnosti.

Također postoje i sustavi koji postižu visoke rezultate prema ukupnim rezultatima i prema efektivnosti kada njihovu uspješnost prilagodimo društveno-ekonomskom kontekstu – poput Hong Konga, Koreje i kineskog Taipeia.

Druge zemlje imaju ujedno i niske ukupne rezultate uspješnosti i mjere efikasnosti, poput Argentine, Jordana i Katara. Također postoje i sustavi koji postižu rezultate unutar njihovog očekivanog dosega, poput Meksika, Španjolske, Finske i Novog Zelanda.

•  UZIMANJE U OBZIR BOGATSTVA

Drugi grafikon pokazuje vezu između ukupnih rezultata iz matematike na PISA-testiranju 2012. i mjera učinkovitosti, prilagođenih društveno-ekonomskom kontekstu.

Oni edukacijski sustavi koji postižu dobre rezultate u ukupnom smislu također su obično i efikasniji, ali ovaj odnos nije savršen i postoje znatne razlike između ta dva faktora.

Na primjer, ukupni rezultati uspješnosti u matematici u Norveškoj i SAD-u su slični rezultatima uspješnosti u Portugal, ali Portugal je efikasan, a Norveška i SAD nisu.

U svom društveno-ekonomskom kontekstu Norveška i SAD postižu rezultate koji su ispod očekivanja, dok Portugal nadmašuje svoje očekivane rezultate.

Može se tvrditi da bi zbog prednosti koju imaju zahvaljujući svojim društveno-ekonomskim uvjetima SAD i Norveška mogli postizati mnogo više rezultate.

Jasno je da neke zemlje postižu različite rezultate kada uzmemo u obzir njihovu društveno-ekonomsku situaciju, dok druge postižu više-manje iste rezultate.

Na primjer, u Meksiku, Španjolskoj, Finskoj i Novom Zelandu rezultati se praktično ne mijenjaju nakon što uzmemo u obzir društveno-ekonomski kontekst.

•  BOLJE OD OČEKIVANOG

Ali uspješnost je puno više od očekivane u Tajlandu, Turskoj i Portugalu. Drugim riječima, ti bi sustavi postizali puno bolje rezultate na PISA-testiranjima kada bi se u obzir uzeo društveno-ekonomski kontekst zemalja.

S druge strane, postoje sustavi poput Norveške, Švedske, SAD-a, Izraela, Grčke, Jordana i Katara koji postižu slabije rezultate od očekivanog. Čini se da bi, ako ih uspoređujemo, te zemlje mogle postići bolje rezultate s obzirom na dostupne ekonomske resurse i društveno-ekonomske karakteristike učeničke populacije kojoj služe.

Ali, mogu postojati i drugi kulturološki i ekonomski faktori, poput distribucije ekonomskih resursa, koji uvjetuju rezultate učinkovitosti, a teško ih je promijeniti reformom edukacijske politike.

PISA-rezultati govore nam kolika je uspješnost zemalja u ukupnom smislu. Ali, kada gledamo koliko su edukacijski sustavi uspješni prema njihovom društveno-ekonomskom sustavu, to nam nudi dodatnu perspektivu.

Iz ove perspektive, edukacijski sustav koji funkcionira u relativno nepovoljnijim uvjetima, poput Indonezije, Tajlanda, Turske i Vijetnama, može postići bolje rezultate od sustava koji prema PISA-rangiranjima ima viši stupanj uspješnosti, ali funkcionira u povoljnijim društveno-ekonomskim uvjetima, poput Islanda, Norveška, Velike Britanije, SAD-a i Švedske.

............................................

Napomena:

• Portal The Conversation je neovisni izvor za vijesti i stavove koji potječu iz akademske te istraživačke zajednice. Naš tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom.
• theconversation.com