Nismo mali za velike projekte

...te joj odobrila financijsku potporu od 22.500 eura. Taj je projekt spoj ekosadržaja, zdravstvenog odgoja, građanskog odgoja i zavičajne nastave, a proveden je u razdoblju od 2013. do 2015.

Smislila ga je i napisala Adela GRANIĆ, profesorica hrvatskog jezika, knjižničarka u umaškoj školi, koja je bila i koordinatorica projekta.

Umaška Osnovna škola Marije i Line provodila je projekt s partnerskom Osnovnom školom Brezovica pri Ljubljani u Sloveniji.

Svrha projekta bilo je učenje osnova jezika škole partnera, upoznavanje kulture, običaja i tradicije, upoznavanje s načinima učenja i rada u školi te svakidašnjim životom vršnjaka partnerske škole. Učenici su zahvaljujući tom projektu povećali svoje jezične kompetencije, razvijali kreativnost i inovativnost te unaprijedili svoje interkulturalne i druge kompetencije.

Jezik su učili s pomoću priča o tipičnim hrvatskim i slovenskim suvenirima koji su istodobno i europski suveniri. Priča, pjesma i sve što se može izreći riječima također je suvenir, kao i nacionalna jela i pića te kulturna materijalna i nematerijalna baština. Suveniri nas podsjećaju ne samo na mjesta koja smo posjetili nego i na drage ljude koje smo u njima upoznali.

Učenici su učili kako biti dobri domaćini i gosti te kako uspostavljati i njegovati prijateljstva i taj duh zajedništva širiti Europom. To im je omogućilo da prijateljstvo postane trajan suvenir za sve europske narode.

Naučili su prihvaćati one koji su drukčiji i različiti te promicati kvalitete, osobitosti, materijalna i duhovna bogatstva svoje zemlje.

Prvi zadatak u sklopu projekta bilo je kreiranje haljine, modela od otpadnog materijala, za modnu reviju u Brezovici. Bila je to haljina bogata morskim motivima: školjkama, puževima, morskom spužvom, ribarskom mrežom i svime ostalim što smo pronašli u našemu moru i na njegovoj obali. Odabrali smo morsku haljinu kako bismo naše prijatelje upoznali s bogatstvom našega mora.

U izradbu haljine uključila se i učiteljica Marija PURIŠIĆ iz PŠ JURICANI.

• Istarski tartuf – hrvatski biser, podzemni gospodin

U drugom tromjesečju provođenja projekta odabrali smo temu Istarski tartuf – hrvatski biser, podzemni gospodin.

Cilj je bio da učenici samostalnim istraživanjem upoznaju posebnosti tartufa, gljive koja raste u Motovunskoj šumi, saznaju ponešto o psima tartufarima, sudjeluju u pronalaženju tartufa i njihovoj preradbi i pripremanju za različita jela, sireve, tjestenine, namaze i sl. Projekt se većim dijelom provodio u prirodi, pa su učenici upoznali raznolik biljni i životinjski svijet zavičaja. 

Služeći se informacijama na internetu, enciklopedijama, stručnim knjigama o gljivama, skupljajući znanja i iskustva na terenskoj nastavi u Livadama, Motovunu, Motovunskoj šumi i Plovaniji, učenici su doznali da postoje dvije najvažnije vrste tartufa: bijeli (Tuber magnatum) i crni (Tuber melanosporum).

Te su gljive nepravilna oblika poznavali i Egipćani, a spominju ih i starorimski i grčki filozofi, pisci i vladari. Tajna njihova rasta i načina života održala se sve do 19. st. kada je otkriveno da rastu u simbiozi s korijenjem određenih vrsta drveća, osobito hrasta lužnjaka i kitnjaka.

Najbogatija su nalazišta tartufa u Hrvatskoj na području Istre, odnosno u dolini rijeke Mirne, u Motovunskoj šumi gdje rastu u zajednici ne samo s hrastom nego i s topolama. Budući da rastu ispod zemlje, na dubini i do 30 cm, teško ih je pronaći, pa se zato u potragu za tartufima uključuju i posebno dresirani psi koji njuhom otkrivaju gljive.

Smatra se da istarski bijeli tartuf koji pripada rodu gljiva gomoljača ima izrazito dobru aromu i jedan je od najcjenjenijih i najkvalitetnijih u svijetu.

Može postići cijenu i do 750 eura, a u sušnim godinama i mnogo više. Prvi tartuf pronađen je u Istri 1929. godine, a najveći je iskopan 1999. godine u blizini Buja. Težio je 1,31 kg i uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda.

S pomoću plakata i prezentacija u PowerPointu te na likovnim, literarnim i novinarskim radionicama učenici su novostečeno znanje pokazali roditeljima i uglednicima među kojima su bili i gradonačelnici Umaga i Brezovice, predstavnici Istarske županije te ministri odgoja, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

.........................................

NEKI OD UČENIČKIH RADOVA VJERNO PRIKAZUJU OZRAČJE KOJE JE VLADALO TIJEKOM PROJEKTA.

.........................................

JA VOLIM TARTUFE

Ja volim tartufe,

ali vrlo su rijetki.

Ne može ih se svugdje naći,

zato u Motovunsku šumu moraš zaći.

Volim jako te gljive

što ispod zemlje žive.

Postoje tartufi crni i bijeli.

Kad ih pronađe, tartufar se veseli.

Psi tartufari glasno zalaju,

gdje su tartufi, oni znaju.

Kad u restoranu otvorim vrata,

fino zamiriše una bella tartufata.

Matija FRANJKOVIĆ, 4.razred

.........................................

JEDAN PENŠJERIN O NAŠIN TARTUFIMA

Jena, dvi ili tri beside…

I pride jedan čudoviti penšjerin.

Čudoviti, ja.

To se i meni para

Kad pensan na našega bogatega istarskega tartufa

Od kega čovik nigdar se ne štufa.

Ja!

Jedan, dva…

Ma anka tri penšjerina, tri beside…

Cila štorja.

Bo'je tartuf nego cikorja.

Segutra san se domislila:

Ma glej ti našega tartufa

Ki postal je poznat po cilome svitu

I to godi našen i tujen apetitu.

Se domislin kako je lipo guštat u njemu.

Ča se s'e more storit, judi moji…

Ni Bog sam ne zna!

Ne storiju samo tartufatu

Ma anka čokolatu i marmelatu.

Čuda od našega…

E ja…

Našega istarskega tartufa.

E, ma pero,

Brez naših breki

Ne bi bilo nigdar ničesa,

Altro ke ta finesa!

Ma još jeno čudo:

U tartufe sada gredu anke naše svinje.

Su postale delikate.

Vole crne i bile tartufate.

Si pensaju one:

Ko moru judi činiti takova čuda

(O tih čudi boje ne predikati

 perke, biš moga brez posla ostati.)

Ma vero – E, ja

 E, ši

Ako moru oni,

Moremo i mi!

Guštajmo si intanto u našin istarskin tartufi,

Ki je puno boje.

Tako se u našoj Istri poje!

Aurika MATKOVIĆ, učiteljica

.........................................

Skupili smo se kod škole. Išli smo u Livade. Tamo smo u trgovini gledali film o tartufima.

Zatim smo otišli do šatora gdje smo probali med, pršut, sir i kobasice.

Vozili smo se u kočiji koju vuče magarac.

Išli smo do šume i vidjeli smo kako je pas našao tartuf.

Marisa SIVĆ, 1. razred

.........................................

ISTARSKI TARTUF (PROJEKT)

Jučer, 26. 10. 2013., išli smo u Livade. Tamo se održavaju Dani tartufa. Livade se nalaze blizu Motovunske šume. U Hrvatskoj tartufi rastu samo u toj šumi. Ondje ima puno hrasta lužnjaka i topole. Kraj njihovog korijenja, ispod zemlje, rastu tartufi. To su bijeli tartufi koji imaju poseban miris. Po tom su mirisu motovunski bijeli tartufi među najpoznatijima na svijetu.

Psi tartufari pomažu ljudima u pronalaženju tartufa. Moraju proći posebnu obuku za traženje tartufa. Tartufe je teško naći i zato su jako skupi. Osim bijelih, postoje i crni tartufi. Tartufe je najbolje iskoristiti unutar dva dana. Neiskorišteni tartufi prerađuju se u namaze.

Matija FRANJKOVIĆ, 3. razred

.........................................

PROIZVODNJA TARTUFA – PLOVANIJA

 Stigao je dan odlaska u tvornicu u kojoj se prerađuju tartufi. Bili smo uzbuđeni. Vozio nas je barba Dario. S nama je došla i knjižničarka, profesorica Adela. Ušli smo u veliku tvornicu. Mirisi su bili tako jaki da je Arianu bilo slabo. Svi smo morali staviti posebna odijela jer se bez njih ne može ući u hale. Imali smo i posebne navlake za cipele. To veliko odijelo morala je staviti i Bernarda, a ona je tako mala. Inženjer, koji je sličio na doktora, sve nam je pokazivao i objašnjavao. Vidjeli smo strojeve u kojima se prave namazi od tartufa i kartonske kutije u koje se pakiraju.

Liftom smo išli na gornji kat. Tu je bila pokretna traka s puno staklenka tartufa. Pakirali su ih u kutije. U velikom hodniku mogli smo vidjeti sve proizvode ove tvornice. Posjetili smo i njihove urede. Došao je i direktor tvornice koji nas je pozdravio i s nama se fotografirao. Skinuli smo odijela i spremili za polazak. Iznenadili su nas poklonima. Svatko je od nas dobio namaz od tartufa i poklon-bonove za njihove dućane i restoran.

Lara BRAJKOVIĆ, 3. Razred

Tema trećega tromjesečja u sklopu projekta bila je Umag je moj grad, grad u zagrljaju mora, a u četvrtom smo, posljednjem tromjesečju proveli istraživanje o špiljama u našem zavičaju i životu u njima.

• Šišmiši u našem zavičaju i njihova staništa

Projekt smo započeli 2. listopada 2014. u povodu Dana zaštite životinja. U školu je kao gost pozvan Alen HLAJ iz Speleološkog društva Buje koji je održao predavanje o zaštiti šišmiša. Sat je započeo razgovorom o tome poznaju li učenici šišmiše, jesu li ih kada vidjeli, boje li ih se...

Učenici su saznali da šišmiši nisu opasni, ne zapleću se u kosu, korisni su, hiberniraju (spavaju zimski san) jer nemaju snage biti vani i prezimiti, imaju ljetno i zimsko sklonište, ne grizu.

U Istri živi sedam vrsta šišmiša , a u Hrvatskoj dvadesetak vrsta, ližu krv, ne vole svjetlost koja stvara toplinu, nije točno da ne vide, u prostoru se orijentiraju s pomoću ultrazvučnih valova…

Predavanje je bilo vrlo zanimljivo, a učenici su postavljali mnoštvo pitanja. Nakon predavanja učenici su slikali šišmiše i pisali o tome što su doznali.

Nekoliko dana poslije posjetili su Špilju kod Plovanije.

Polovicom studenoga članovi Speleološkog društva Buje pomogli su im napraviti kućice za šišmiše koje su učenici u proljeće razmjestili u okolici škole. Tom su prigodom učenici doznali da samo veliki ili makrošišmiši jedu voće, a mali ili mikrošišmiši kukce. Istraživači ih važu kad iziđu iz tih kućica i kad se u njih vraćaju kako bi doznali koliko su pojeli.

U svaku kućicu stane do 80 šišmiša. Mladunčad šišmiša i odrasle ženke stisnu se u topli dio kućice, a mužjaci i malo veći šišmiši u hladniji dio uz rupu za ventilaciju.

Zahvaljujući teti Ivanki Kodilji, učenici su naučili šivati platnene torbe. Na njih su nalijepili šišmiše izrađene od kartona i veselo krenuli u povorku pod maskama po našem selu.

Za uspješno provođenje projekata zahvaljujemo svim suradnicima, ponajprije učiteljici Mariji PURIŠIĆ, profesorici engleskog jezika Vesni SRDOČ-LEKŠAN, profesorici talijanskog jezika Marini PREBEG, profesorici likovne kulture Danici SARDELIĆ te vjeroučiteljici Zdenki JELAČIĆ koje se uvijek uključuju u naše projekte.

Zahvaljujemo i sponzorima, a ponajviše vjernim roditeljima koji su uvijek uz nas i prate nas u stopu u svim našim aktivnostima.

Sada zaista možemo reći da nismo mali za velike projekte!

.....................

Piše: Aurika MATKOVIĆ

• Aurika Matković učiteljica je razredne nastave u Osnovnoj školi Marije i Line u Umagu. Tijekom tri desetljeća rada u školi smislila je i organizirala različite domaće i međunarodne projekte, humanitarne priredbe, učenička natjecanja i predavanja za djecu, roditelje i prosvjetne djelatnike te i sama sudjelovala u njima. Zapažene uspjehe u svojem odgojno-obrazovnom radu postiže u suradnji s lokalnom zajednicom.