Hrvatska kemija u 20. stoljeću − ljudi i događaji

Na Interliberu je predstavljena knjiga „Hrvatska kemija u 20. stoljeću − ljudi i događaji” koju su zajednički objavile Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Školska knjiga.

• Knjigu se predstavili recenzent akademik Leo Klasinc, te autori akademik Nenad Trinajstić i prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar.

Školska knjiga prepoznala je nacionalnu važnost objavljivanja originalnog djela članova HAZU-a jer do sada nije postojao nijedan cjeloviti pregled razvoja hrvatske kemije u 20. stoljeću. Knjiga prikazuje bitne osobe, događaje, institucije i časopise koji su utjecali na razvoj kemije u Hrvata, s naglaskom na Zagreb i Sveučilište u Zagrebu od kraja 19. do početka 21. stoljeća. Ova je knjiga nastala nakon serije članaka autora o ljudima i događajima u hrvatskoj kemiji, koji su objavljivani ponajviše u časopisu „Kemija u industriji”, ali i drugdje, i koji su navedeni u popisu literature.

Hrvatska se kemija u 20. stoljeću nalazila u pet različitih državnih sustava. Naravno da se u takvim političkim često nepovoljnim uvjetima kemija, a i cijela hrvatska znanost, nalazila na sporednom kolosijeku jer je uvijek najprije trebalo rješavati pitanja o kojima je ovisio opstanak Hrvatske. Ipak, u tim vremenima nesklonima znanosti uvijek su se našli pojedinci koji su radili samoprijegorno i prenosili baklju znanja na sljedeću generaciju. Posebno treba istaknuti činjenicu da su dva hrvatska kemičara, Leopold Ružička i Vladmir Prelog dobitnici Nobelove nagrade za kemiju. Tako se može reći da su unatoč svemu i hrvatska znanost i hrvatska kemija od početka do kraja 20. stoljeća stalno u uzlaznoj putanji iako je svaka od navedenih političkih promjena donosila kraći ili dulji zastoj.

Djelo je strukturirano na sljedeći način: nakon poglavlja o hrvatskoj kemiji u 19. stoljeću donosi se prikaz razvoja i stagnacije hrvatske kemije u pet različitih državnih uređenja, od kojih su četiri bila Hrvatskoj nenaklonjena pa je u tek u posljednjem, u Republici Hrvatskoj, hrvatski puk mogao slobodnije disati. Nakon tih pet poglavlja slijede četiri poglavlja u kojima je prikazan razvoj kemijskih udruženja i kemijskih časopisa u 20. stoljeću, Skupove hrvatskih kemičara i kemijskih inženjera, Odjel za prirodoslovlje Matice hrvatske, koji je igrao i igra važnu ulogu u promidžbi hrvatske znanosti svojim časopisom „Prirodoslovlje” i godišnjim skupovima „Hrvatski prirodoslovci” te zadnje poglavlje o kemičarima u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Knjiga završava kratkim životopisima istaknutijih hrvatskih kemičara s kraja 19. i u 20. stoljeću.

Ova je knjiga vrijedan doprinos povijesti znanosti, ponajprije kemije u Hrvatskoj. Toplo je preporučujemo svim kemičarima i kolegama srodnih struka te svima koji su zainteresirani za razvoj prirodnih znanosti kako bi stekli dublji uvid u razvitak kemije u Hrvata od kraja 19. stoljeća do danas.

Piše: Goran Bukan