Učitelj ili monitor – pogrešno pitanje

Živimo u vremenu obilježenom tehnološkom prevlašću koja nas iz stvarnog svijeta postupno, često i nekritički, seli pred razne tipove ekrana. Velik se dio života zbiva uz naprave poput mobitela, iPada, laptopa, računala, GPS-a, pametne ploče i uz slične izume koji nam olakšavaju život, društveno nas povezuju, služe nam u poučavanju ili za zabavu.

Time se mnogo toga mijenja u srži društva, uključujući ulogu učitelja i udžbenika. U posljednjih nekoliko godina svjedočimo strahu među neinformiranim nastavnicima da se naša struka gasi, da će ulogu učitelja preuzetiračunala, da će udžbenici nestati, a nastava se izvoditi preko tableta ili na čarobnoj pametnoj ploči te da će se sve to dogoditi preko noći.

Potreban nam je glas razuma. Nema razloga  za paniku. Promjene će se događati, no ne tako brzo kako bi neki željeli. Čak su i najveći pobornici e-učenja u svijetu uvidjeli da ono osim prednosti ima i nedostataka te da je potrebno pomno odvagnuti što takvim načinom učenja dobivamo, a što gubimo. Interaktivne medije, tablete ili pametne ploče treba u nastavu uvoditi postupno. Učitelji koji su spremni za iskorake brže će primjenjivati suvremene oblike nastave, a ostali će novosti prihvaćati polako, svojim tempom. U ovom tranzicijskom razdoblju primjenjivat će se spoj tradicionalnih i digitalnih oblika poučavanja, odnosno blended learning.

Uvidjelo se, naime, da frontalni način rada, međudjelovanje učitelja i učenika ima dragocjene humanističke i edukativne komponente nužne za ukupan razvoj učenika, osobito u emotivnom i socijalnom pogledu. Dapače, već se primjećuju različiti poremećaji osobnosti današnje školske djece koja provode više vremena pred raznim ekranima nego družeći se međusobno i razgovarajući.

Iskra može uvijek stvoriti prometejski plamen

Televizija prikazuje emisije prilagođene svakoj dobi djece, izrađuju se računalne igrice čak i za djecu vrtićke dobi, a o tome koliko vremena školarci provode pred ekranima da i ne govorimo. Stvaran život, koji uključuje razvoj motorike, socijalizaciju, empatiju, građanski odgoj, komunikaciju i razmjenu mišljenja, posve se zanemaruje.

Svega su toga svjesni naši iskusni autori koji su u udžbenike WAY TO GO i DIP IN osim jezičnih aktivnosti ugradili i mnoštvo edukativnih poruka, aktivnosti i igara. Tu su i teme koje senzibiliziraju djecu za probleme iz njihova okružja. U udžbenicima se pojavljuju kao mudre izreke, razmišljanja glavnih likova ili u obliku poticajnih zadataka, projekata ili igara.

U vremenu u kojem ubrzano nestaje zanimanje za humanističke vrijednosti učitelji (i autori udžbenika) trebaju ih uporno promicati. Nikada ne smijemo odustati jer u djeci još može zaiskriti ljubav prema idealima i iskonskim vrijednostima koje čovjeku daju ljudskost i dostojanstvo. A iskra može uvijek stvoriti prometejski plamen i dati novu nadu za budućnost.

Autorica: Višnja Anić