Moji đaci već sada znaju da će im čitanje otvoriti mnoga vrata

Čitanje je najvažnija vještina suvremenog čovjeka, složena aktivnost koja se sastoji od nekoliko vještina koje se postupno razvijaju. Da bi dijete naučilo čitati, mora za svaki glas u riječi naučiti dogovorene znakove – slova i kako se šifrira svaki glas u riječi pomoću tog znaka.

Naizgled jednostavna, razumljiva i automatska aktivnost djetetu je vrlo složen proces u kojem je jednostavniji zadatak svladavanje tehnike čitanja, a teže i zahtjevnije razumijevanje pročitanoga. [Prema - Mira Čudina Obradović: Igrom do čitanja]

Ovoga, već i nakon jedne generacije prvašića, postaje svjesna svaka učiteljica/učitelj, a kamoli ne netko s tridesetogodišnjim iskustvom!

Planirajući ljetos rad u svom budućem prvom razredu, najviše sam promišljala upravo o svladavanju čitanja, toj temeljnoj vještini koju moji đaci trebaju svladati. I sjetila se pritom svih “muka” koje su neki bivši đaci imali sa svladavanjem tehnike čitanja. Njihovih “muka”, ali i roditeljskih, pa i mojih, učiteljskih.

• Kako učenicima približiti čitanje, postići da im sama ta “radnja” ne bude mrska i odbojna? Jer upravo to, odbojnost prema čitanju i nekakav već donesen stav u školu da je čitanje muka i tlaka, prema mom nemalom iskustvu, dodatno otežava najprije svladavanje tehnike čitanja, onda i čitanje s razumijevanjem, a na kraju i samo učenje kao proces!

Čitajući različite materijale, članke i literaturu vezanu uz usvajanje čitanja, a imajući na umu i vlastito iskustvo poučavanja, došla sam do zaključka da je stvaranje poticajne i ugodne okoline za čitanje prvo za što se trebam pobrinuti!

Budući da smo ove godine, nažalost, upisali samo osmero učenika u prvi razred, moja učionica postala je pogodna za realizaciju nečega o čemu već godinama razmišljam i “sanjam”!

Da ona ne bude isključivo “školski” prostor, nego da uređenjem postane djeci blizak “domaćinski” prostor u kojem će se lakše i brže prilagoditi svemu što polazak u školu nosi sa sobom.

Svoje sam zamisli i prvi “kostur” budućeg projekta iznijela svojoj ravnateljici Sanji MAJCEN koja je, kao i uvijek do sada, pokazala razumijevanje i podršku za novine i inovativnost i odobrila materijalna sredstva kojima sam kupila namještaj potreban za uređenje jednog “čitalačkog” kutka u učionici.

I evo je, naše, kažu moji učenici, najljepše učionice:

 Paralelno s uređivanjem učionice išlo je i planiranje projekta. Projekta kojemu bi krovni cilj bilo razvijanje ljubavi prema čitanju, ma kako to patetično zvučalo! Da bi se mogao ostvariti, u projektu ČITANJEM ZAPOČNI DAN želim ostvariti sljedeće ciljeve temeljene na Okvirnom nacionalnom kurikulumu iz Jezično-komunikacijsko g kurikulumskog i Umjetničkog područja:

UČENICI ĆE:

• steći potrebne razine slušanja, govorenja, čitanja i pisanja ključne za učenje, rad i život, tj. razviti sposobnost komunikacije u različitim situacijama
• naučiti jezikom izraziti vlastite misli, osjećaje, ideje, stavove i prikladno jezično reagirati u međudjelovanju sa sugovornicima u različitim situacijama razvijajući (samo)poštovanje
• razviti opažanje pomoću više osjetila, koncentraciju, sklonosti, radoznalost, spontanost, samostalnost i društvene vještine te, na temelju toga, razvijati individualnost i samosvojnost i želju za cjeloživotnim učenjem.

ISHODI KOJE OČEKUJEM DA ĆEMO OSTVARITI SU SLJEDEĆI:

Učenici će:

• razlikovati spontano slušanje i slušanje s namjerom jednostavnih neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova, zadanih i samostalno odabranih, zbog vlastitoga zanimanja I potrebe u svakodnevnomu životu
• prepoznati i izdvojiti ključne riječi, ideje i jezična obilježja jednostavnih neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova, zadanih i samostalno odabranih
• steći zanimanje i pozitivan odnos prema slušanju u međudjelatnoj didaktičkoj situaciji i izvan nje, s obzirom na dob
• steći kulturu slušanja u međudjelatnoj didaktičkoj situaciji i izvan nje, s obzirom na dob
• steći zanimanje i pozitivan odnos prema čitanju u međudjelatnoj didaktičkoj situaciji i izvan nje, u skladu s dobi
• steći kulturu čitanja u međudjelatnoj didaktičkoj situaciji i izvan nje, s obzirom na dob
• prepoznati važnost jednostavnih neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova, zadanih i samostalno odabranih, u svakodnevnomu životu
• procijeniti svoj izbor i razloge zadovoljstva čitanja jednostavnih neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova, zadanih i samostalno odabranih
• usvojiti temeljne okvire za izgrađivanje valjana osobnoga izbora za čitanje jednostavnih neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova, zadanih i samostalno odabranih
• vlastitim riječima izreći sviđa li im se ili ne sviđa kakvo umjetničko ostvarenje ili aktivnost te objasniti svoj odgovor
• iskazati pozitivan odnos prema umjetničkomu stvaralaštvu i aktivnostima.

Projekt će se ostvarivati na način da svakodnevno, prije početka redovite nastave, čitamo najviše 10 minuta na prvom školskom satu.

Najprije ću čitati ja, ali i naši gosti čitači – pedagoginja i knjižničar, a kasnije, u drugom polugodištu, čitat će i učenici, oni koji to budu htjeli.

NADAM SE DA ĆE TO POŽELJETI SVI!

Promišljajući o tekstovima koje ćemo čitati, odlučila sam da ćemo se odmaknuti od popisa lektire za 1. razred jer ćemo nju ionako obrađivati u nastavi hrvatskog jezika. Do sada smo tako pročitali slikovnicu HCK, Mišica Milica, Zdenko slovojed, Ž. Horvat-Vukelja, Zmajevi i vukodlaci, Z. Balog, Dječak u zvjezdanim čizmama, L. Mravunac, S. Rešček, dvije pjesme o jeseni na 1. dan jeseni (V. Zemunić: Jesenska skitnja i J. Ključević: Jesen). Upravo čitamo Piki i Argo, M. Gluščević.

KAKO IZGLEDA NAŠE SVAKODNEVNO ČITANJE?

Svaki prvi nastavni sat započinjemo tako da sjednemo u svoj kutak, udobno se smjestimo i započnemo razgovor o onome što smo prethodni dan pročitali, tj. analiziramo pročitano te tako provjeravam razumijevanje pročitanog.

Svakim danom taj razgovor je sve sadržajniji i učenici vrlo dobro reagiraju na pitanja i povezuju događaje.

Valja ovdje naglasiti i onaj, za njihovu dob, naglašen interes za slikovnim, odnosno svaka ilustracija vrlo im je zanimljiva i moram im ih pokazati. Oni tada samoinicijativno komentiraju ilustraciju i uspoređuju je s onim što su prethodno čuli.

Vrlo su posvećeni slušanju moga čitanja, koncentrirani i vrlo je zanimljivo promatrati njihove izraze lica.

Djela koja su opširna, naravno, čitamo i nekoliko dana na način da ih čitam po sadržajnim cjelinama vodeći računa o tome da prekidam čitanje na onim „napetim“ djelovima kako bi učenici bili motivirani i zainteresirani za nastavak ćitanja.

EVO KAKO TO IZGLEDA:

■ ŠTO REĆI NA KRAJU?

Jako sam zadovoljna svojim đacima, početnim rezultatima našega projekta koji će trajati cijelu školsku godinu i već se sada veselim danu kada će se prvi od njih ohrabriti i čitati umjesto mene.

Već sada mogu reći da su vidljivi pozitivni učinci te naše svakodnevne aktivnosti i nema sumnje da će ovaj naš projekt dati pozitivne rezultate.

• SIGURNA SAM DA ĆE MOJIM ĐACIMA ČITANJE BITI SVE SAMO NE TLAKA I MUKA!
• ONI VEĆ SADA ZNAJU DA ĆE IM ČITANJE OTVORITI MNOGA VRATA.

Đurđica KRTANJEK, učiteljica mentorica

OŠ Franje Serta, Bednja