Učiteljice, nikada vas neću zaboraviti...

Drugi je učenik napisao: „Nikada vas neću zaboraviti...”, a Ella je rekla: „... žao mi je što više nisi tu...” I zaista, kad progovore iskrena dječja srca, vjerujmo im. Željka je danas ponovno bez posla. Nakon šest mjeseci zamjene opet je na čekanju. Možda će opet biti potrebna kakva zamjena u nekoj od škola, a Željki su najbolje preporuke za njezin CV napisala djeca.

Pronašli smo i Željku Vuković, a ona će iskreno:

„Učenici su to 1.c razreda i ujedno moje prvo iskustvo u struci jer sam prethodnih 20 godina provela u novinarstvu, od čega čak 17 godina u Večernjem listu. No privatno sam puno radila s djecom još od srednjoškolskih dana, pa tijekom studija, sve do danas, podučavajući školarce, posebice one koji su imali kakvih poteškoća u učenju.

Stoga sada skupljam pripravnički staž kako bih stekla uvjete za polaganje stručnog ispita. 

Svaki od tih učenika jedan je mali neotkriveni svijet, a te sam svjetove i njihove priče tijekom proteklog razdoblja dobro upoznala. 

Budući da sam im bila učiteljica u produženom boravku, zajedno smo pisali domaće zadaće, učili prva slova, vježbali čitati, recitirati, ali i smišljali razne igre, zabavljali se, puno pjevali, razgovarali te ugodno i korisno provodili vrijeme u školi.

Neki učenici molili su svoje roditelje neka dođu što kasnije po njih kako bi što dulje mogli biti u boravku.

Nekoliko dječaka osnovalo je i bend po uzoru na One Direction te su mi pokazali da znaju pjevati cijele pjesme na engleskom jeziku. Njihov entuzijazam pozitivno je djelovao i na ostatak razreda, pa bismo uvijek našli vremena za pjesmu.  

Radeći i družeći se tijekom tih šest mjeseci, razvili smo poseban odnos, pa im je jako teško palo kad su doznali da moram otići jer mi istječe ugovor na zamjeni.

Tog dana  učenici su se ražalostili, zagrlili me, a bilo je i suza. Nakon toga još sam  dva tjedna dolazila u školu na neke kraće zamjene u trećem i četvrtom razredu i svaki put kad bismo se sreli, svi bi se ozareni sjatili oko mene i izgrlili me. 
Onda su jedva dočekali da i njima dođem jedan dan na zamjenu. Dočekali su me s cvijećem i prekrasnom mapom svojih crteža koju su, u dogovoru sa svojom učiteljicom iz redovite nastave, napravili za mene da ih se sjećam.  

Eto, to je moja priča s prvašićima iz 1.c razreda OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića. Možda nam se putevi jednom ponovno sretnu”, zaključila je Željka Vuković.

A prvašići su joj dali čistu peticu. Bila im je najbolja učiteljica.