Enes Kišević: Djeca su mi najveći motiv, oni su naša budućnost

Rođen je 1947. u Bosanskoj Krupi. Osnovnu i srednju školu polazio je u Ključu u BiH. Diplomirao je na Akademiji za kazalište i filmske umjetnosti u Zagrebu. Objavio je mnoge zbirke pjesama za djecu i odrasle te su njegovi radovi prevedeni na brojne svjetske jezike.

Književni je susret protekao tako što je pjesnik interpretirao svoje, ali i stihove svjetski poznatih pjesnika, na oduševljenje učenika. 

Prilikom pjesnikova dolaska u našu školu postavili smo mu nekoliko zanimljivih pitanja o njemu, njegovim razmišljanjima i privatnom životu.

✿ Kako ste se i kad počeli baviti pisanjem?

■ Kao što sam već rekao, kod nas je u obitelji čitanje bila svakodnevica. Volio sam čitati, ali me zanimalo i pisanje, pa sam se uz majku i oca počeo baviti i time. To je nešto u čemu uživam i što me prati cijeloga života.

✿ Rekli ste da su Vam najveći motiv za pisanje djeca. Uživate promatrajući ih. Možete li nam reći zašto baš oni?

■ Evo, nedavno sam boravio u Austriji i jedan mi je dječak postavio veoma zanimljivo pitanje. Pitao me kad sam shvatio da sam pjesnik, na što sam se od srca nasmijao. Djeca su mi najveći motiv, oni su naša budućnost i volim opisivati njihove živote, volim ih promatrati. Smatram da bi svako dijete trebalo biti sretno, jer to zaslužuje. Veoma mi je neugodno kad vidim da se djeca ne smiju i ne vesele. Stare ljude razumijem, ali djeca i tama po mome mišljenju ne idu jedno uz drugo.

✿ Koliko vremena u životu posvećujete prijateljima? Koliku važnost za Vas ima prijateljstvo?

■ Prijatelji su ljudi koje sami biramo, dok je obitelj nešto potpuno suprotno. Nekad bismo možda poželjeli da nam i nisu obitelj, ali uza sve silne prijatelje, na kraju oni ostaju uz vas. Danas je teško pronaći prave, iskrene prijatelje, svi previše olako shvaćaju tu riječ prijatelj.

✿ Došlo je novo doba. Djeca više i ne znaju za bilo kakvu vrstu umjetnosti, ali iznimkama, usudila bih se reći, život nije baš tako jednostavan. Što biste takvima poručili?

■ Svaki je početak veoma težak. Svi oni pravi ljudi uvijek su i uvijek će s neke strane biti prognani od svakodnevnog društva. Djeca su danas veoma okrutna pa će vrlo rado zadirkivati drukčije. Svakome takvom pojedincu život je veoma težak, posebice ako su svjesni da su odbačeni od društva u kojem žive. U njihovim nutrinama sigurno postoji milijardu pitanja na koje traže odgovore. Poručio bih im da ostanu svoji, jer će im jednog dana zbog toga biti drago.

✿ S obzirom na to da ste se bavili i glumom, zanima me što je na Vaš život ostavilo veći utjecaj, gluma ili pisanje?

■ Već sam spomenuo da je život na pozornici bio dio mene. Život glumaca veoma je lijep, posebice ako oni u tome uživaju, ali s obzirom na to da su i oni umjetnici, s druge strane nije ni najlakši. Mislim da je bolje pisanje jer ono što pišemo – to smo mi, a na pozornici opet trebaš biti nešto što ti narede, iako pravi glumac može odglumiti sve. U glumačkom poslu valja biti talentiran, siguran u sebe i oprezan. Ako ne želiš nešto glumiti i smatraš da ta uloga nije tvoja ili se ne možeš u tome zamisliti, bolje je odbiti i imati svoj stav.

✿ Koja Vam je omiljena pjesma?

■ Imam mnogo pjesama koje baš volim, ali izdvojio bih onu „I ništa te kao ne boli”.

…………………………

S pjesnikom razgovarala Anđela IVANČIĆ, 8. d | OŠ Majstora Radovana, Trogir