Likovna kultura i sve radosti

Mara fali svima nama i čekamo s nestrpljenjem da nam se vrati.

Petu generaciju zaredom, u razredu imam drukčije dijete – dijete s teškoćama. Mara je četvrto dijete s Downovim sindromom u mojem razredu.

Naučila sam da svakom djetetu, baš svakom, posebno djetetu s teškoćama moramo pronaći jaku stranu. Ponekad traženje jače strane potraje. Ne zato što mi to ne možemo i ne znamo pronaći, nego zato što se djeca razvijaju i mijenjaju.

Danas pišem o mojoj Lari. U usporedbi s drugom djecom i njihovim likovnim mogućnostima svaki me put iznenadila i razveselila. Dijete s teškoćama, kao i svako drugo dijete, vizualno percipira stvarnost oko sebe, ali ju predočava na jedinstven, sebi svojstven način.

Larini radovi tematski likovno su u skladu s propisanim kurikulumom. Od prvog razreda krenula sam od zadanog kurikuluma i obrazovnih postignuća te nisam učenici s teškoćama prilagođavala zadatke.

Na dodatnoj nastavi učenici sami biraju tehniku u kojoj žele crtati, slikati ili oblikovati. Lara je prvo proučavala koju su tehniku izabrali prijatelji iz razreda, a zatim bi se i ona odlučila s čime želi raditi.

Na satu likovne kulture imala sam dogovor s njenom pomoćnicom da je ne usmjerava, već da je pušta slobodno se likovno izražavati. Usporedno ću prikazati njene likovne radove s radovima ostale djece u mom razredu.

✿ Na crtežu „Kolo“ Lara je crtala kolo u jednoj boji, ali nacrtala ga je u perspektivi na temelju svog iskustva.

■  Usporedimo Larino kolo s još dva kola, dva likovna rada učenika iz razreda. Smatram da je Larin rad izuzetno uspješan.

Prvi rad s ugljenom u proljeće (2. razred): „Ptice nam se vraćaju iz toplijih krajeva“. Razgovarali sam s djecom o pticama stanaricama i pticama selicama, istraživali smo ptice na internetu, a onda smo ih crtali ugljenom.

✿ Larin rad

■  I još dva rada za uporedbu:

Bila sam ponosna na Laru. Njeni su radovi bili izuzetno kreativni. Kada sam sve radove stavila na izložbu i nisam stavila potpis učenika uz rad, teško smo mogli prepoznati koji je rad Larin. Smatram kako dijete s Downovim sindromom treba jednaku priliku i šansu, kao i svaki drugi učenik u razredu. Volim likovne natječaje i veselim se kada na likovni natječaj mogu poslati radove svojih učenika. Nadam se da će na nekom likovnom natječaju i moja Lara osvojiti neku nagradu.

Svakom učeniku, pa tako i učeniku s teškoćama treba pružiti šansu.

……………….

Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb