PRVI PUT KAD SAM RASPLAKALA UČENIKA BILA SAM PRESTRAVLJENA
Da, katkad rasplačem učenika
Svatko tko je ikad poučavao superodlikaša zna o čemu govorim. Moja je učenica dobila jednu zaključnu ocjenu „vrlo dobar” u svojoj svjedodžbi. Plagirala je esej i ja sam joj dala jedinicu. Buduća studentica trebala bi biti pametnija.
Radije bih da nauči lekciju sad nego na fakultetu, gdje zbog ovakvih prekršaja izbacuju sa studija. U drugom je polugodištu dobila peticu i završila je razred s odličnim, ali nikad neću zaboraviti te suze.
Kao učiteljica vidjela sam mnogo suza, uključujući i lažne suze, suze radosnice, suze razočaranja i suze iskrene tuge. Suze su dio života, a u učionici se javljaju češće nego što bi netko tko ne boravi u njoj mogao pretpostaviti. Izazivala sam suze svih vrsta, iako mi to nikad nije bila namjera. Nijedan učitelj ne pristupa zanimanju sa željom da dijete natjera na plakanje, ali to se ipak događa.
Prvi put kad sam rasplakala učenika bila sam prestravljena. Održala sam svoj prvi ispit ikad i ona je dobila trojku. Odmah sam postala nesigurna u svoje poučavanje i zabrinula sam se da bi me moji stariji učenici mogli zlostavljati. Ostala je nakon sata, a suze su tekle niz lice. Nisam znala kako se s time nositi pa sam je, porazgovaravši s njom, uputila psihologu. Saznala sam da joj se roditelji upravo razvode i da se otac odselio. Bio je to trenutak koji ću uvijek pamtiti. Naučila sam da ponašanje učenika vrlo vjerojatno nema veze s vama.
U prošlom sam polugodištu napisala poruku podrške svakom učeniku. Na kraju zadnjeg sata podijelila sam pisma. Umjesto da pričekaju zvono, oni su odmah pohrlili otvoriti pisma, iako sam ih zamolila da to ne čine.
Nakon nekoliko minuta, veći je dio razreda plakao. Bili su dirnuti, čak i dečki. Kad je zvonilo, našla sam se okružena zagrljajima svojih učenika. Dijelili su poruke s drugom djecom na hodniku. Zaustavljali su druge učitelje, pitajući ih: „Zašto vi ne pišete pisma?” Sljedeći sam dan na svom radnom stolu našla poruku učenika u kojoj stoji: „Vi ste jedini koji mislite da sam sposoban za velike stvari, hvala vam. Nikad ne znate koliko nekome znače vaše riječi. Riječi mogu mijenjati živote.”
Da, moji učenici plaču.
U učionici sam vidjela sve vrste suza, dobre, loše i ružne. Ali mi, zapravo, razmjenjujemo suze, jer i oni mene katkad rasplaču. Plačem zbog frustracije, radosti, smijeha. Nadam se da i vi imate priliku povezati se s učenicima i da ste svjesni koliko utječete na njihove živote svakog dana, čak i kad to ne primjećujete. Naš je posao više od standardiziranih testova, statistike i gradiva. Mi smo važna karika na njihovu putu prema odrasloj dobi, potrudimo se stoga da im budemo vjetar u leđa, a ne kamen u cipeli.
………………..
NAPOMENA
- SAD: The Educators Room – obrazovni portal čija je svrha podići svijest o važnosti učitelja u društvu i zalaganje za obrazovne reforme, čiji bi glavni nositelji trebali biti učitelji.
- Izvor: theeducatorsroom.com
- Photo by Kat J on Unsplash

Raspored online nastave za utorak, 17. ožujka 2020.
Isto kao i danas i u utorak će učenici razredne…

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj
… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava bez uljepšavanja komunicirati probleme…

Medijski opismeniti djecu, ali i roditelje
Većina se njime koristi za društvene mreže ili igrice, a…