JA TAKO MISLIM
Reforme se ne provode silom
Što reći o našem odgojno-obrazovnom sustavu? S jedne strane imamo veliki pad broja učenika, a sve više odgojno-obrazovnih djelatnika. Statistički gledano, izvrstan omjer za kvalitetan i uspješan rad.
No statistika ne otkriva naše slabosti kao što su neuvjetne zgrade škola, manjak stručnih suradnika u odnosu na broj djece s teškoćama u razvoju, razredne odjele s jednim učenikom, učitelje i nastavnike koji su izloženi različitim vrstama pritisaka i nasilju.
............
Napisala Nataša ŠIMIĆ, ravnateljica UD Hrvatskog radiše, Osijek
............
Došla nam je i reforma. Dugoočekivana, cjelovita ili manje cjelovita. Što smo dobili? Mnogo više administrativnih poslova, velik broj povjerenstava i odjela, Loomen i tablete u skoroj budućnosti.
Što smo očekivali?
Da ćemo uspjeti pobuditi želju i interes učenika za stjecanjem novih znanja (koju smo ugasili s početkom školovanja), da je učenik zaista u središtu našeg odgojno-obrazovnog procesa, da uloženi trud, rad i vrijeme budu vidljivi na ispitima državne mature.
Vjerujem da je u reformu prvo trebalo krenuti s visokim školstvom. Napraviti „strategiju budućnosti” tako da buduće učitelje i nastavnike obrazujemo prema potrebama četvrte industrijske revolucije. Smanjiti upisne kvote zvanja koje na Zavodu za zapošljavanje godinama „skupljaju” staž, a poticati potrebna i deficitarna zanimanja.
Potrebno je poraditi i na kvaliteti obrazovanja, što sigurno ne ćemo dobiti otvaranjem različitih fakultetskih ispostava u svakom većem mjestu koje ima kolodvor. Iznoseći prethodno, zaboravila sam da sveučilišta imaju autonomiju.
Kao nastavnica, tijekom 28 godina radnog iskustva bila sam svjedok i sudionik više reformi obrazovnog sustava.
Lako je biti kritičar bez neposredne odgovornosti i nije mi to namjera. Jasno mi je da je naš sustav velik i trom i da se silom može teško mijenjati. Jasno mi je i da su nositelji reforme ljudi, učitelji i nastavnici koji bi trebali biti partneri u provođenju reformi, dobiti pravo i odgovornost u kreiranju obrazovnog procesa.
Ne može se graditi reforma na odluci o (ne)pisanju priprema ili nagrađivanjem sljedbenika.
Ostaje mi nejasno zašto nismo spremni pravodobno priznati svoje pogrješke, analizirati neuspjehe i manjkavosti sustava, okupiti pametne i uspješne ljude koji će biti spremni poslušati iskustva i savjete drugih ljudi i mijenjati sustav nabolje.
Vjerujem u poduzimanje odlučnih poteza u kojima će strategija razvoja odgojno-obrazovnog sustava biti zajednička svim političkim opcijama.
Uvjetovano da opći interes bude iznad osobnog ili interesa određene grupe ljudi. Zbog društva bez razvijenog sustava odgovornosti i iskrivljenog sustava vrijednosti potrebno je stoga uvijek nagrađivati pravu izvrsnost, a nerad sankcionirati. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Nataša ŠIMIĆ, ravnateljica UD Hrvatskog radiše, Osijek ]
Nedostaje nam povezanost predškolskih ustanova i škola
Dijete koje nema psiho-fizičke sposobnosti za završavanje prvog razreda trebalo…
Za pad godine kriv je sustav, a nikako dijete
Ipak, zabrinjava podatak da svake školske godine na ponavljanje razreda…
Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način
... odijevaju Crvenkapičinu haljinu, lovčev šešir dječaci stavljaju na glavu…