Obilježja danskih škola koja će iznenaditi mnoge

Danci ne šalju svoju djecu u školu kako bi usvojili znanje, već kako bi od njih učinili punopravne članove društva. Škole primaju svakog učenika bez ikakvih testiranja ili prijamnih ispita. Učitelji primaju procjene iz vrtića samo zato da bi znali na koji se način odnositi prema određenom djetetu.

Kad uđete u školu, prvo ćete vidjeti da su djeca bosonoga ili u čarapama. Obuća je obvezatna samo za vrijeme tjelesnog odgoja ili izleta. Ne postoje forme, iako sve izgleda uredno. Isto vrijedi i za učitelje. Ne postoji određeni način odijevanja.

Na hodnicima su hladnjaci iz kojih djeca, za vrijeme odmora, vade hranu koju su ponijeli od kuće. Škola ne hrani djecu, to je prepušteno roditeljima. Posvuda su i aparati s vodom gdje djeca, kad je potrebno, mogu napuniti svoju bocu. Upotreba plastičnih čaša nije dopuštena zbog brige o okolišu.

U danskoj su školi dva velika odmora. Djeca do četvrtog razreda to vrijeme moraju provoditi na svježem zraku. Sve obrazovne ustanove imaju nogometna igrališta, igrališta za košarku, staze za biciklizam, skejtbording i slično.

Za vrijeme odmora nadzor nad djecom obavljaju dva dežurna učitelja. Njihova je jedina zadaća brinuti se o sigurnosti djece. Ako netko, na primjer, slomi nogu, potrebno je slučaj prijaviti dežurnom učitelju koji je dužan osigurati svu potrebnu pomoć.

Ono što je za nas pomalo čudno jest da se djeca na satu tjelesnog odgoja, natječući se međusobno, ne raduju vlastitim pobjedama i ne rastužuju u porazima. Djeca su naučena da ih današnja pobjeda ne čini boljima od drugih. Tko zna što nosi sutra. Uspjeh se mjeri prema vještini komunikacije djeteta. Ako dijete ima poteškoća s komunikacijom ili stjecanjem prijatelja, dobrodošao je kod školskog psihologa.

Učitelji imaju više slobode, nisu opterećeni neprestanim inspekcijama i posjetima ravnatelja. Ravnatelj posjećuje učionicu samo ako želi osobno sudjelovati u nastavi.

Vrlo su zanimljivi i satovi podrške ili savjetovanja koji se provode u nižim razredima osnovne škole. Učitelj po vlastitoj procjeni može provoditi satove o temama koje su učenicima uzrokovale najviše poteškoća.

U učionici mogu sjediti po dva ili tri učenika zajedno rješavajući zadatak. Pomoći prijatelju je normalno i zato u učionici rijetko vlada tišina. Učitelj nadzire disciplinu i pomaže onima koji dignu ruku. Ako učenik radi na zadatku sve do zvona, dopušteno mu je uzeti sa sobom notebook i nastaviti rad na temi u interaktivnoj formi.

Od 14 do 17 sati postoje plaćeni sati produženog boravka. Za to se vrijeme djeca mogu družiti ili igrati na notebooku, ali pisanje domaće zadaće strogo je zabranjeno. Danski su pedagozi uvjereni da se dijete nakon nastave mora nekoliko sati odmoriti od učenja.

Osim toga, kada dijete kod kuće obavlja zadaću roditelji mogu procijeniti njegov napredak i odlučiti treba li mu dodatna poduka iz određenog predmeta. Krajem mjeseca učitelj svakom roditelju šalje e-mail u kojem obrazlaže napredak i poteškoće njegova djeteta.

U nižim razredima osnovne škole ne postoje ocjene. Učenici jednom mjesečno polažu ispit koji se ne ocjenjuje. Djeca sama izvještavaju o tome koliko su im zadatci bili teški. No od drugog se razreda uvode državni ispiti koji se polažu putem interneta. Rezultati se pohranjuju na server i nigdje se ne objavljuju. Ne uspoređuju su rezultati učenika, već se procjenjuje napredak koji je dijete ostvarilo u odnosu na svoj prethodni rezultat.

..................

NAPOMENA

• RUSIJA: Ofigenno – portal koji donosi savjete, sadržaj i iskustva koja vrijedi podijeliti.
• Izvor: ofigenno.com