Za 'Tvornicu mašte' nema odrastanja! Nikada više! Budimo ljudi, budimo – djeca…

To san nekako ja. Iman dvoje malaca, Leni i Paško. Za njih dišen. Iman i Katu, to je moja obitelj. Moja podrška i vitar u jedra. Trenutna adresa, pa Zadar… “ – priča. Na glavi šeširić, boemska umjetnička bradica, u ruci pinel, tri pinela. Dočekuje nas, vedar, nasmijan. U kišnom danu, kao velika sunčeva zraka.

 Kolege su već utipkale prije nas: vječni sanjar, kreativac čudesnih uradaka, “blind artist” zaljubljen u djetinjstvo iz kojeg potječe i kojeg se ne odriče nikada, ilustrator koji nerealni svijet spaja sa zbiljom, Petar Pan iz Lukorana.

Kolekcionar slikovnica i bajkovite literature, maštovitih stripova i animiranih filmova. I onda logičan nastavak, na nestandardan – a kakav bi bio kad je upravo on tema – uvod teksta.

“Evo, friško iz Tvornice mašte, potpisao sam autorski ugovor sa izdavačkom kućom Školska knjiga. Pronašli su me i ponudili mi da radim za njih kao ilustrator. Trenutno radim za njih veliki broj ilustracija za udžbenike i radne bilježnice iz Hrvatskog jezika” – otkrio je nedavno, đaci širom zemlje s njegovim potpisom u knjigama i knjižicama već su odavno u nastavnim klupama.

“Veseli me naša nova suradnja, kao i pomisao da radim za djecu, najiskrenija bića, što mi dodatno povećava srce, sretan sam zbog ukazanog povjerenja. I do kraja ogromne slobode u stilu, porukama kroz osmišljene male pustolove, htio sam da bude i sanjivo, i maštovito, pospano, kako su oni to sami rekli, drugačije od uobičajenih udžbeničkih ilustracija” – otkriva. […]

“Ja san dokaz od kosti i mesa da se more, ako dovoljno viruješ, crta san po cile noći, ujutro odlazi raditi, nakon djeca, obaveze, pa opet navečer boje, pisanje, crtanje, malo spavan, ali, sve se to vrati. Ja san neka kombinacija stvarnog i maštovitog svita. Zato, svi vi mali koji stvarate, crtate, pišete, plešete ili svirate budite dovoljno svoji, ne’ko negdi će to prepoznati… Crtanje i pisanje, pa sve je to meni ušiveno u jedno. Oboje jednako volin. Dio je mene, nadopunjuje se, volin kad ljude pogodi slovo, kad osite, kad in zacakli oko. Sve više ljudi prepoznaje rad i po(r)uku Tvornice mašte, kada me neko zaustavi i spomene Tvornicu, znači mi. Puno.“

Javljaju se pojedinici iz cijele zemlje, radovi odlaze čak i preko granice, moj inbox i book naružba je stalno pun. Vrijeme i satovi moj su najgori neprijatelj, godinama pokušavan stati, uzeti pauzu. Teme… Moj rad je nekako kombinacija soli i vitra i tog – ne odrastanja. Puno crtam po narudžbama, personalizirane priče, tattoo skečeve, loga. U sve pokušan dati mali bokun sebe, ljudi to prepoznaju, veliki i mali. Sritan san” – tvrdi nam. Za blagdane jedva stigne kupiti bor doma, od posla. I ove godine nastavlja diy seriju poklon slikopriča Mraz. […]

“Sritan san jer su me ‘otkrili’, posebno jer su mi dali slobodu da radin kako ja to vidin. Napravili smo drugačije školske ilustracije, Anđelka Rihatić, Sanja Latin, Žana Majić, Marina Marijačić, čitav tim… do sada smo priredili četiri knjige, udžbenici za Hrvatski jezik, 5. i 6 razred i dvije radne bilježnice, koliko čujem na jesen nastavljamo skupa. U kratko vrimena moraš smisliti i nacrtati veliki broj ilustracija. Oživiti puste likove u boji, a ja san detaljan pa sve zakompliciran. Crta san od jutra do mraka, i sutra. Izazov je sve to stići. Pogotovo ako doma imaš Paška, bebu. Volin. Ideja… Želi san prikazati male velike sanjare, pustolove, virujem da će se djeca u školama prepoznati u njima, da će in olakšati učenje, to se nadan. Tehnika, pa olovka, tuš, koji posebno obožavan. I drvene boje, akvarel isto” – pripovijeda. U društvu stotina skica i slova…[…]

“Pišen, kad pišen, ne volin prepravljati, dorađivati. Ne tražin ukočene rime, ako pišen, onda je to u ‘dahu’. Tako praznin glavu i sarce, ne volin baš forme i neke okvire, poštujen zadano, ali to onda nisan ja. Npr. Štorije o Bepu i Anki su nastale davno u trenu. Razvijale se godinama kroz slovo. Puno ljudi o’ soli i vitra se more poistovjetiti s njima. Eto danas je Bepo živ, dio mene, na majicama je, slikama… Diše, otišo je čak i preko granice, u puno verzija. Drago mi je naravno viditi reakcije na verse i štorije iz pera Tvornice mašte, volin što dira tolike pojedince, ako nekoga, negdi zamisli, potakne na lipo, ja san opet sritan. Ljudi mi šalju dojmove, reakcije, sve pokušavan čuvati i uvik ostanen u čudu. Zahvalan san. Meni je sve to ko san i znači mi puno. Ako me je nešto razdrmalo trajno onda je to suradnja sa školama, Smiljevac, Briševo. Sa djecon. Oni su učili priče i pjesme iz pera Tvornice, crtali, pisali dojmove na teme, svi ti mali sanjari i učiteljica Maja Masar su dio Tvornice, trajno” – skupa su, kazuje nam, ispričali jednu šarenu priču punu okusa, i snova. Puno snova…[…]

Baš svi koji su na bilo koji način uključeni u nastajanje udžbenika Volim hrvatski, autorica Anđelke Rihtarić, Sanje Latin i Žane Majić, dio su priče koja osim što poučava hrvatski jezik, promiče kod učenica i učenika dobrotu, optimizam, domoljublje i altruizam.

“Cilj nam je da mladi ljudi nauče i vole hrvatski jezik, ali i da izrastu u samopuzdane i humane pojedince koji će prepoznati i činiti dobro za sebe i ljude oko sebe. Nije stoga nimalo čudno da se u ovoj priči našao i odlično snašao i Marin Franić. Autorice su virtualno pokucale na vrata Tvornice mašte u potrazi za crtežom sanjivim i stvarnim istodobno, toplim i bliskim djeci, svojim i drugačijim… Uskoro su u Školsku knjigu počeli pristizati Marinovi šareni paketići… Zajedno smo se radovali svakoj novoj sličici gledajući kako naš udžbenik postaje ljepši, topliji, veseliji” – kazuje nam pak autorski trojac udžbenika. Potraga za pravim ilustratorom za knjigu ponekad je dugotrajna i neizvjesna, no ovaj je put završila gotovo prije negoli je i počela.

“Marin i Volim hrvatski prepoznali su se i zavoljeli na prvi pogled. Pa kad je već tako, najbolje da nastavimo dalje onako kako jedino znamo – s puno srca i mašte, vrijedno, dječje i za djecu, dajući sve od sebe u riječi i slici. Tako jesen donosi novi udžbenik – Volim hrvatski 7. Novu dozu lijepoga, dobrog i pouzdanog za učenike i njihove učitelje koji nam iz godine u godinu ukazuju povjerenje i odabiru za sebe i svoje učenike upravo udžbenike Volim hrvatski iz radionice Školske knjige i, u ovom slučaju, Tvornice mašte” – otkriva nam autorska ekipa.  [ IZ DRUGIH MEDIJA | eventzadar.com ] Cijeli tekst pročitajte OVDJE.