Razgovor s dekanom Učiteljskog fakulteta: „Pripremamo promjene u obrazovanju učitelja“

Kineziolog i metodičar prof. dr. sc. Ivan Prskalo već je godinu dana dekan Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, našeg najvećeg fakulteta te vrste. Nedavno je u Bratislavi primio prestižnu međunarodnu Thulinovu nagradu što je dodjeljuje Međunarodna federacija za tjelesno obrazovanje (FIEP). Za Školske novine otkrio je planove za promjene u obrazovanju učitelja.

Obrazovni sustav u Hrvatskoj u sve većem previranju. Što se u vezi s tim događa na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu?

Na Učiteljskom fakultetu intenzivno se prate sve promjene, a u njima se prate sve promjene, a u njima sudjeluje i sam fakultet preko svojih brojnih stručnjaka koji su u programiranje promjena uključeni u raznim državnim, sveučilišnim i drugim stručnim tijelima. Sada je naš najvažniji interni posao intenzivna priprema za reakreditaciju fakulteta koji je jedan od najmlađih fakulteta koji je jedan od najmlađih fakulteta u Hrvatskoj, osnovan 2005. implementacijom bolonjskog procesa, a zbog podizanja obrazovanja odgojitelja i učitelja na sveučilišnu razinu. Naš fakultet, koji je nastajao od tri visoke škole i djeluje, kao malo koji drugi fakultet, na tri lokacije – u Zagrebu, Čakovcu i Petrinji – usavršava svoje unutarnje sveučilišno ustrojstvo i nastavne programe. Program predškolskog odgoja uspješno smo osmislili te se danas, u skladu s Bolonjom, odgojitelji osposobljavaju po modelu 3+2 s tim da se već nakon tri godine, kao završeni prvostupnici, mogu zapošljavati u predškolskim ustanovama. Time u potpunosti slijedimo temeljnu ideju Bolonje o zapošljavanje nakon prvog stupnja sveučilišnog obrazovanja.

Za polovicu rujna najavljeno je objavljivanje nove strategije razvoja obrazovanja i znanosti koja će se svakako odraziti i na Učiteljski fakultet?

U Hrvatskoj je 2011./2012. diplomiralo 2500  studenata više nego 2010./2011. godine. Prosječan udio visokoobrazovanih osoba u dobnoj skupini od 25 do 64 godine u Hrvatskoj je više od 20 posto. To je važno za opću strategiju jer govori i o važnosti broja učitelja. Problem strateškog promišljanja u nas je općenito to što bi strategije trebale gledati mnogo dalje od izbornih rokova, stranačkih programa i osobe ministra znanosti i obrazovanja. Na žalost, svjedoci smo da čak ista politička opcija promjenom ministra mijenja i strateški okvir, a to je za znanost i obrazovanje nepodnošljivo jer su temeljni procesi u njima dugotrajni, puno duži od trajanja mandata vlada i Sabora. Tek kad naša politička elita shvati da je razvoj znanosti i obrazovanja nacionalno, a ne stranačko pitanje, moći će se govoriti i o učinkovitim strategijama njihova razvoja. Hoće li najavljena strategija biti takva, ni po čemu se još ne može zaključiti pa ću o njoj imati mišljenje tek kad se objelodani i kad budu poznate sve okolnosti u kojima će se provoditi. Učiteljski fakultet radi na fleksibilnoj strategiji razvoja upravo zbog nepoznanica opće strategije, jer su odgoj i obrazovanje kategorije koje se verificiraju u budućnosti. Svakako je važno da se u novoj strategiji promijeni odnos prema edukacijskim znanostima i njihovoj interdisciplinarnosti tako da se praksa odgoja i obrazovanja doista utemelje na suvremenim spoznajama svih znanosti koje istražuju odgoj i obrazovanje.

Razgovarao: Marijan Šimeg

Više pročitajte u tiskanom izdanju lista Školske novine objavljenom 17. rujna 2013.