"Škola za život" u Rijeci je počela prije četiri desetljeća

Od tada do danas kroz takav oblik rada prošle su mnogobrojne generacije Riječana, a iako su model cjelodnevne nastave kasnije preuzele i neke druge riječke škole Rijeka je danas jedini grad u Hrvatskoj koji u sustavu obrazovanja ima cjelodnevni rad te ono što je prije 40 godina bio iskorak zadržalo je taj predznak i danas.

Obilježavanje velike godišnjice koja je danas uklopljena i u proslavu Dana škole, OŠ Nikola Tesla, proslavila je okupivši učenike prve generacije cjelodnevne nastave i njihove učitelje, ali i učenike koji danas pohađaju takav oblik rada, a ove školske godine, prema riječima ravnateljice Tatjane BANDERE MRAKOVČIĆ u program cjelodnevnog odgojno-obrazovnog rada uključeno je 198 učenika i osam razrednih odjeljenja.

- 40 godina za neke je stvari malo, a za neke pak puno. Te 1978. godine provela se iznimno velika i značajna reforma na kojoj je radio veliki tim ljudi koji nisu bili svjesni koje velike korake za budućnost rade. Logični slijed te reforme bilo je ovogodišnje uključivanje u eksperimentalni program "Škola za život", a mi smo sa "Školom za život" započeli još 1978. godine.

U ono smo vrijeme dijelili zgradu s Pedagoškim fakultetom i interakcija škole i fakulteta bila je svakodnevna, a Rijeka je bila prethodnica u istraživanjima. Obostrano učenje fakulteta i škole bilo je vjetar u leđa. Od tada smo škola za život, jer kroz godine je rad cjelodnevne nastave prilagođavan potrebama roditelja, kazala je ravnateljica.

Osim što je kroz godine zbog promjene radnog vremena roditelja mijenjan rad cjelodnevne nastave mijenjale su se i neke druge stvari, a o tome su posvjedočili bivši učenici koji su jučer sjeli u školske klupe zajedno s aktualnim prvašićima, ali i njihovi učitelji. Tako se moglo čuti kako se prije 40 godina u sklopu cjelodnevne nastave spavalo. Upravo je to bila, kazala je nekadašnja učiteljica, a danas ravnateljica OŠ Pećine Jasna VUKONIĆ ŽUNIČ, jedna od najmrskijih aktivnosti učenika.

- Učenicima je najteže padalo spavanje i ručak, jer neki od njih nisu voljeli jesti, a moralo se sve pojesti. Cjelodnevna nastava bila je vizija profesora Krešimira BRZIĆA koji je tada imao viziju da djeca u školi moraju učiti igrajući se i igrati se učeći, kazala je Vukonić Žunič. [ IZ DRUGIH MEDIJA | novilist.hr ] Cijeli tekst pročitajte OVDJE.