PRONAĐITE TERMINOLOGIJU I OBLIK RAZGOVORA KOJI ODGOVARAJU DJEČJIM POTREBAMA
Što učenici rade bolje od učitelja?
Možete pitati svoje učenike što potiče njihovu znatiželju – ali to nije pravo pitanje, jer ni oni sami to vjerojatno ne znaju. Ili ne znaju da znaju.
Većina komunikacije s djecom [bilo koje dobi] svodi se na terminologiju i oblik razgovora.
Pod terminologijom podrazumijevam tri stvari – zašto komunicirate, tko je dio komunikacijskog procesa i medij kojim komunicirate [ako ga ima].
Pod oblikom razgovora mislim na estetiku komunikacije – jezik, ton i shemu.
Posljednji dio – shema – upućuje na pozadinsko znanje, tj. na one simbole koji imaju značenje za učenike. Shema, sintaksa i jezični obrasci jednako su važni koliko i teme razgovora. A to je važna razlika. Prebacivanje s razmjenjivanja riječi na razmjenjivanje ideja veliki je pomak koji se ne događa samo zbog toga što postoji razmjena pitanja i odgovora.
Postoji određeno povjerenje svojstveno bilo kojoj smislenoj komunikaciji:
- Ja vjerujem da ćeš me ti zaista slušati i razumjeti.
- Ti vjeruješ da ću se ja koristiti simbolima i oblicima koji oboma imaju isto značenje.
- Oboje vjerujemo da smo otvoreni za komunikaciju i nove ideje.
RJEŠENJE
Terminologija i oblik – ako pitate učenike što potiče njihovu znatiželju, zapravo kršite pravila obiju kategorija.
To je pitanje usmjereno odrasloj osobi – postavljeno terminologijom kojom se koriste odrasli te izraženo u obliku primjerenom odraslima.
Isto se podrazumijeva za druga pitanja koja vrijede i za vas i za mene kao odrasle osobe:
- Što želiš izraditi?
- Što potiče tvoju znatiželju?
- Što te inspirira?
- Što želiš raditi u životu?
Ili najveći klišej: „Što želiš biti kad odrasteš?”
Rješenje možemo pronaći samo ako promijenimo terminologiju i oblike komunikacije. Postavite pitanje tako da ono ne zvuči kao pitanje odrasle osobe i ne nosi sa sobom prizvuk odgovornosti.
Djeca imaju poteškoća kad moraju razmišljati dalje u budućnost. Njihova je granica obično današnji dan, a ona koja razmišljaju o nadolazećem vikendu već su – vizionari. Tradicionalno, pokušaj da potaknemo djecu da razmišljaju o svojoj budućnosti pretvara se u lekciju o poslovima, računima i o „životu”; svoju nesigurnost i neuspjehe prenosimo na njih.
Djeca su spontana, buntovna, prirodno inovativna, emocionalna, prilagodljiva, praštajuća, krhka – i neobično jaka. Ona mogu bilo što pretvoriti u igru. Međutim, ne smijemo podcijeniti talent koji gotovo svaki učenik ima, a to je da živi u sadašnjosti. Oni se na taj način odupiru nama koji želimo zgrabiti njihove umove i preusmjeriti ih nekoj nesigurnoj budućnosti, koju nitko od nas ne razumije.
Djeca su slijepa kaj je u pitanju budućnost, ali je zato njihova sposobnost da vide „ovdje” i „sada” iznimna. Stoga pronađite terminologiju i oblik razgovora koji odgovaraju njihovim potrebama. Razmišljajte u kontekstu glazbe, jezika, kaosa i ljubavi u potrazi za sadašnjim trenutkom.
Njihovo odredište u ovom trenutku.
Njihovi potencijalni suradnici u ovom trenutku.
Njihove mogućnosti u ovom trenutku.
Njihove potrebe u ovom trenutku.
Izazovi vrijedni truda koji su u njihovu dosegu u ovom trenutku.
Pokažite prstom na planine i pitajte djecu iskreno: „Na koju biste se trebali popeti?”
………….....
NAPOMENA
- SAD: TeachThought portal je posvećen podršci i obrazovanju učitelja te razvijanju poučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane za istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju te pomaže učiteljima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
- Izvor: teachthought.com
- Photo by Jordan Rowland on Unsplash

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj
… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava bez uljepšavanja komunicirati probleme…

Otvoreno pismo supružniku učitelja / učiteljice
Udana sam za divnog čovjeka, ali činjenica da se ponekad…