„Povlastice” koje bi učitelji sigurno željeli imati

Ljeti ionako ne radim, stoga ne razmišljam previše o tome kako izgleda prosječni radni dan drugih ljudi. Sve dok se nisam našao u situaciji u kojoj sam bio okružen drugim odraslim osobama pa sam počeo primjećivati neke „neobične” stvari.

Dok sam sjedio u lokalnom restoranu instinktivno provjeravajući svoj sat i nervozno očekujući zvuk školskog zvona, evo što mi je prolazilo mislima:

Provode li druge odrasle osobe, iz nenastavničkih profesija, toliko vremena objedujući? To je zaista mnogo. Jesam li upravo čuo psovku?

 Krenuo sam istraživati i otkrio osam velikih „povlastica” koje bi većina učitelja sigurno željela iskusiti:

 ■  MOGUĆNOST DA POPRIČAJU S DRUGIM ODRASLIM OSOBAMA.

Razgovori o vašem omiljenom filmu ili najdražem kolegiju na fakultetu u redu su ako se ovakvih tema dotaknete jednom mjesečno s kolegama u zbornici, ali pokušajte voditi iste razgovore svakodnevno, 180 dana. Zašto? Zbog toga što odrasli u drugim profesijama pričaju s drugim odraslima cijeli dan te, osim ako imaju malu djecu, oni vjerojatno ne pričaju „jezikom učitelja”.

 ■  IMATI PRILIKU DA ZAISTA ZAVRŠE RAZGOVORE U KOJIMA SUDJELUJU.

Jeste li ikad vodili razgovor s drugom odraslom osobom dok su vaše oči istodobno fiksirane na nekoga drugog, a ta vam se druga osoba i dalje obraća kao da ste s njom uspostavili normalan vizualni kontakt? Ako jeste, vi ste definitivno učitelj. Kao učitelj, obično ste previše zaposleni obavljanjem nekoliko stvari u isto vrijeme i upravljanjem razredom da biste sudjelovali u „pravom” razgovoru od početka do kraja.

To se ne događa ljudima u „stvarnome svijetu”. Oni jednostavno gledaju jedan drugoga u oči i razmjenjuju rečenice sve dok razgovor ne stigne do svoga prirodnoga kraja.

 ■  MOGUĆNOST DA UZMU SLOBODNE DANE KAD SU BOLESNI.

Nitko drugi nema toliko „tvrdu kožu” kao učitelji. Kad su odrasli u drugim profesijama bolesni, njima njihovi nadređeni obično narede da ostanu kod kuće. Oni jednostavno uzmu bolovanje. Nema razloga da izrade detaljan plan za nekoga drugog tko će popuniti njihovo mjesto sljedećeg dana i nema brige da neće pronaći nekoga da ih zamijeni u njihovoj odsutnosti. Za većinu odraslih, njihov je posao stavljen na čekanje toliko dugo dok ne ozdrave.

 ■  DA NE MORAJU ISPRAVLJATI TUĐE POGREŠKE KAD SE VRATE S BOLOVANJA.

Postoji li neka druga profesija koja zahtijeva od radnika da imaju nekoga tko će ih zamijeniti? Većinu odraslih osoba nikad na njihovu radnom stolu neće dočekati poruka zamjenskog učitelja koja sadrži bilješke o svemu onome što moraju ispraviti kad se vrate na posao.

 ■  MOGUĆNOST DA U MIRU POJEDU SVOJ OBROK.

Gotovo sve odrasle osobe koje rade imaju stanku za ručak, koja traje otprilike sat vremena. Znam koji izraz lica trenutačno imate, ja ga također imam. To govori sve.

 ■  GOVORENJE „JEZIKOM ODRASLIH”.

Ljudi u „stvarnom svijetu” psuju na radnome mjestu? Naravno, ovo se sve svodi na kontekst, ali u konačnici druge odrasle osobe ne brinu o tome što je njihov kolega u razgovoru na telefon rekao „kvragu”.

 ■  MOGUĆNOST ODLASKA NA TOALET KAD OSJETE POTREBU, A NE NAKON ŠTO SE OGLASI ZVONO.

Baš kad ste mislili da ste svladali one brzinske odlaske na toalet tijekom odmora, dovoljna je jedan susret s učenikom na hodniku ili jedan telefonski poziv i vaše je vrijeme isteklo. Ne možete samo tako ostaviti svoje učenike same u učionici ili prekinuti tijek vašega nastavnog sata. Hoćete li ikad imati prilike otići na toalet? To može biti agonija. Evo činjenice koja bi mogla zaboljeti: ljudi koji rade u „stvarnom svijetu” mogu otići na toalet kad god požele!

 ■  MOGUĆNOST DA ISKORISTE SLOBODNO VRIJEME KAD GOD POŽELE.

Međutim, ako je to ikakva utjeha, ljudi u drugim profesijama nemaju ljetne praznike!

………………………

NAPOMENA

• We Are Teachers mrežna je zajednica edukatora čija je misija inspirirati učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskog humora.
• Izvor: weareteachers.com