Nepodnošljiva lakoća obećanja

 [ IZ DRUGIH MEDIJA > Školske novine | Piše: Ivica Buljan  ]  Ovdje na jednome mjestu možemo sustavno pratiti što se sve događalo i obećavalo u obrazovanju i školstvu tijekom proteklog desetljeća, kaže nam Marijana BRAČIĆ, autorica koncepta, prošli tjedan otvorene izložbe „O čemu govorimo kada govorimo o obrazovanju: medijska slika obrazovanja u Hrvatskoj u 21. stoljeću”, dok nas provodi izložbenim prostorom u Hrvatskom školskom muzeju.

– Izložba nas podsjećana sva ona pusta obećanja i reforme od obvezatnoga srednjega školovanja, pa devetogodišnje osnovne škole, licenci za učitelje, o čemu su novine pisale, a zapravo se na kraju ništa nije dogodilo – navodi nadalje Bračić, koja je osmislila postav izložbe s Filipom SUNĐIJEM.

■  IZBOR IZ PET DNEVNIH LISTOVA

Ona nam kaže kako se ovom izložbom publici predstavljaju medijske objave o školstvu nastale u tiskanim medijima u razdoblju od 2007. do 2017. godine.

– Na izložbi su prikazani članci, vijesti, priče i naslovi raznolikih školskih tema te dinamika njihove objave po godinama izabranih, za ovu izložbu, u Glasu Slavonije, Jutarnjem listu, Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji i Večernjem listu iz više od 7000 analiziranih objava. Uz lijepe primjere školske prakse publici će biti zanimljivo vidjeti što se to obećavalo i najavljivalo, čega se sjećamo, a što smo zaboravili, koji su problemi školstva riješeni, a koji nas prate godinama – navodi Bračić, dodajući kako su tematski podijelili napise o školstvu u nekoliko cjelina:

– Školska Crna kronika, Afirmativni tekstovi, Intervjui, Obljetnice, Reforma školstva, Zanimljivosti i Sve ostale teme školskog sustava godinama dominiraju u novinskim tekstovima, nekad s jačim, a nekad sa slabijim intenzitetom... Iz svega smo toga prema učestalosti objava izdvajali određene teme poput upisa u srednje škole i na fakultete, polaganja državne mature, uvjeta nastave i drugoga. Od 2007. do 2017. godine objavljeno je 7217 članaka vezanih za školstvo u pet dnevnih listova.

Bračić dodaje kako je, prateći to razdoblje, zanimljivo vidjeti kako teme vezane za školsku reformu, iako se o njima stalno piše, zadnjih nekoliko godina postaju dominantne kada je školstvo u pitanju, čak i na štetu ili račun pada objava o raznim drugim školskim temama.

■  ZANIMLJIVOSTI I CRNA KRONIKA

 – Uz pad broja objava o općim temama vezanima za školstvo primjećuje se porast broja članaka i vijesti koji o školstvu pišu iz perspektive zanimljivosti. Iz podataka je vidljivo da teme vezane za školsku crnu kroniku s godinama od dominantnih, srećom, postaju manje zastupljene i ne tako važne – navodi Bračić.

Povodom izložbe ravnateljica muzeja Štefka BATINIĆ kazala je kako su promjene u obrazovanju uvijek bile praćene argumentima pro et contra – počevši od onih s kojima se danas, s povijesne distance, ponosimo kao što je primjerice Mažuranićeva školska reforma iz 1874. do onih koje su neslavno završile, kao što je „Šuvarova reforma” iz 1970-ih.

– Mediji imaju važnu ulogu u kreiranju ili, usudila bih se reći, konstrukciji predodžbe o obrazovanju. Marijana i Filip doista su se potrudili tematski i vremenski usustaviti brojne objave. Upozorili su na neke zanimljivosti, na afirmativne tekstove i na, nažalost, neizbježnu školsku crnu kroniku te na velike reformske planove, od kojih su ostali samo bombastični naslovi. Kada ih čitamo, ne preostaje nam drugo nego reći: nepodnošljiva je ta lakoća obećanja kada govorimo o obrazovanju! Ali od sljedeće školske godine sve će biti bolje – kazala je Batinić.

Inače, Hrvatski školski muzej otvoren je 19. kolovoza 1901. prigodom obilježavanja 30. obljetnice postojanja Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (HPKZ), strukovne udruge učitelja u čije se brojne zasluge na prosvjetnom i kulturnom polju ubraja i osnivanje Školskoga muzeja. Osnovu muzejskoga fundusa sačinjavali su predmeti s izložaba učila koje su se održale u Zagrebu 1871. i 1892. godine, a građu su darovali i mnogi učitelji, škole, nakladnici i proizvođači učila.  Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Muzej prestaje s radom, a problemi se nastavljaju i u razdoblju između dva rata, kada se politički generirana raslojenost među hrvatskim učiteljstvom odražava i na rad Muzeja. Tijekom Drugoga svjetskog rata muzejska je građa spremljena u sklonište zgrade. Nakon rata vlasnikom Muzeja ponovno postaje HPKZ i ostaje to do 1953. godine, kada ga preuzima Grad Zagreb i od kada je Hrvatski školski muzej jedna od gradskih kulturnih ustanova.

…………………………

Batinić: Velika obećanja topila su se poput proljetnog snijega

…………………………

■  Dva su odlična naslova, srećom odličnih pisaca, često citirana ili parafrazirana – jedan je Nepodnošljiva lakoća postojanja, a drugi O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi. Znaju ih i oni koji nisu čitali Kunderu i Carvera, a njihovim čitateljima i obožavateljima možda se i ne će svidjeti prečesto parafraziranje ovih naslova i posezanje za svojevrsnom igrom riječi. Želim samo reći da eventualne kritike naslova izložbe idu na moj račun, a zasluge za njezinu realizaciju pripadaju kolegici Marijani Bračić i kolegi Filipu Sunđiju, koji su je stjecajem okolnosti trebali realizirati u iznimno kratkom vremenu. Pregledali su nekoliko tisuća članaka objavljenih tijekom posljednjih desetak godina u pet hrvatskih dnevnih listova ne bi li nas podsjetili na to što se i kako pisalo o obrazovanju, ali i na to kako su se velika obećanja topila poput proljetnog snijega ili kako smo u naletu novih zaboravljali da su ona prijašnja ikad postojala. Medijska je kakofonija naravno velikim dijelom rezultat nesklada i disonantnih tonova koji dolaze kako iz stručne zajednice tako iz različitih interesnih skupina i različitih političkih i društvenih struktura. Naša je uloga prikupljati ih i obrađivati odnosno dokumentirati za buduće generacije kako bi one možda iz njih izvukli i neke pouke, iako nam baš te lekcije iz povijesti nekako teško idu – zaključila je Štefka Batinić.

…………………………