Likovni (mi) volimo (2. dio)

Danas, na temelju svega što su me naučili profesorica Grgurić i profesor Jakubin, držim predavanja i radionice na suvremen način – s pomoću obrnute učionice. Pokazalo se da je pozornost puno bolja kad predavanje počnem kao da su učitelji moji učenici, a ja im metodičkim scenarijem približavam neku nastavnu jedinicu.

Nakon što im objasnim koji su likovni pojmovi cilj, izrađuju svoje radove, a ja ponovim teoretsko-metodički dio vezan za likovnu kulturu: kako programirati sadržaje, kako napraviti projekte koji su vezani za likovnost, kako smisliti zapis nastavne jedinice, kako je katkad potrebno djecu i učiti nekim sadržajima, odnosno da ne očekujemo da, na primjer, znaju raditi s tušem jer tako piše u priručniku.

✿ Prvi vau-efekt dogodi se kad izlože svoje radove. Tada učitelji u ruke uzimaju pametne telefone i fotografiraju radove jer su pomalo u nevjerici da su to stvorili u tako kratkom vremenskom roku, odnosno da im je rad uspješan/neuspješan i da ga procjenjuju/vrednuju zajedno s drugima. U tom trenutku znam da imam njihovu punu pozornost, da ne igraju igrice na mobitelu ili ne rješavaju križaljke.

✿ U drugom dijelu predavanja/radionice dajem osvrt na nove teme kurikula i s njima ponovno izvodim metodički scenarij po novom načinu poučavanja da bi istražili sadržaje i zanimljivosti o određenom likovnom umjetniku, da se usredotoče kako bi mogli te specifičnosti pripremiti za osmogodišnje dijete. Naravno, na kraju radionice opet učitelji rade.

✿ Na kraju se svi učitelji žele rukovati sa mnom i čestitati mi. Najčešća rečenica koju čujem je: „Hvala Vam, vidi se da ste osoba iz prakse i da radite s učenicima.“ Zadovoljstvo koje opisuju ne trebam posebno isticati, ali mi puno govori to što odmah jure u učionice i žele isprobati naučeno.

Moj je zaključak da su i učitelji poput učenika, odnosno da traže potvrdu svojeg rada, da žele biti primijećeni, da vole učiti, da imaju veliku intrinzičnu motivaciju i da vole likovni.

Mnogima je potrebno samo malo da se ohrabre i da ponovno prenesu taj stav u učionice i da svima nama likovna kultura bude predmet kojem se radujemo.

Na posljednjem predavanju u Semeljcima (Đakovo) predložila sam učiteljima da sami izrade rad prije nego ga rade s učenicima jer, uzimajući u obzir psihološku pozadinu i metodički scenarij, učitelj tijekom izrade rada može osvijestiti više stvari: koliko će vremena učenicima trebati za izradu rada, na koje elemente trebaju obratiti pozornost, koje ciljeve treba naglasiti i kako ih ostvariti. Isto tako, na taj se način stvara psihološki osjećaj zadovoljstva, smiruje se rad srca, raste osjećaj uspješnosti i motiviranosti.

Sve što znam i radim u svojoj učionici odlučila sam podijeliti s drugima (cilj učitelja 21. stoljeća je dijeljenje prakse), stoga sam se u dogovoru s uredništvom Školskog portala obvezala na prikaz 35 nastavnih jedinica iz svojeg 2. b razreda tijekom jedne školske godine uz kratak metodički artefakt o svakoj nastavnoj jedinici.

• Za sve ostale učitelje otvorila sam javnu grupu za objavu razrednih panoa.

Želim potaknuti učitelje na prikaze dobre prakse i na kritičko mišljenje. Možda na taj način promijenimo paradigmu i svi zajedno uzviknemo: „LIKOVNI MI VOLIMO!“

………………..

Sandra VUK, OŠ Sveta Nedjelja | https://sites.google.com/view/2-b-sveta-nedelja/ | osobne stranice [s interaktivnim materijalom]  goo.gl/tXVqPa

• Svi su radovi nastali pod mentorstvom Sandre Vuk.